Dobar dio upravljanja strepnjom i tjeskobom tiče se razumijevanja – anksiozne misli se ne pojavljuju niotkuda, one su vezane za naše strahove i nesigurnosti u raznim oblastima života i dijelovima sebe, a kad se pojave, upliću se i pojačavaju jedna drugu, dok uznemirenost raste. Prije nego što dođemo do panike, prije nego što nas preplavi osjećaj bespomoćnosti, bezizlaznosti i straha da gubimo razum, potrebno je da anksioznost prepoznamo – i da joj se obratimo.
Anksioznost dolazi iz mnogih izvora koji uključuju strah od nepoznatog, želju za kontrolom, napetost ili višak energije – ako možemo da identifikujemo korijen onoga što osjećamo i promatramo anksioznost kao obrambeni mehanizam u stanju preopterećenosti, možemo početi da analiziramo stvarni nivo prijetnje sa kojom se suočavamo.
Na primjer, pitanje pripreme ručka ima mnogo manju težinu od pitanja padanja ispita. Ako ste pod stresom zbog spremanja ručka, kao da ste pali na ispitu, možete prepoznati da je anksioznost, a ne samo iskustvo, ono što utiče na to kako se osjećate i ponašate. Ako možete to da prepoznate, onda možete da omeđite prostor osjećanja, da dišete duboko i kažete svojoj anksioznosti da je prepoznajete i da može da se udalji.
Ovo nije primjenjivo na trenutak kada ste aktivno traumatizirani, ali kada vas strah sprječava da radite ono što vam predstavlja zadovoljstvo, ili ste iscrpljeni radom sopstvenog unutarnjeg motora, potrebno je da usporite, kako biste usporili i zaustavili anksiozne misli.
Orijentirajte se na sadašnji trenutak. Ako ste izgubljeni u prošlosti ili neizvjesnosti zbog budućnosti, pokušajte da se ukorijenite u trenutnom čulnom iskustvu. Navedite pet stvari koje vidite, pet koje čujete i nekoliko koje možete omirisati. Pokušajte da se fokusirate na objekt koji vidite, vraćajući pažnju na njega kad misli počnu da ubrzavaju.
Ritualizujte svakodnevne aktivnosti. Na primjer, obratite pažnju na osjećaj četkice za pranje zuba u ruci i ustima, primijetite kako pasta za zube miriše, polako perite zube, ne razmišljajući ni o čemu drugom.
Vježbajte da zamišljate sebe na stvarnom ili izmišljenom mjestu na kome se osjećate bezbjedno i smireno. Pišite o ovom mjestu, sanjarite o njemu, nacrtajte ga. Obratite pažnju na ono što se dešava kad provodite vrijeme zamišljajući sebe na tom mjestu. Radite ovo svaki put kad se osjećate izbezumljeno.
Zamislite svoje nametljive anksiozne misli kao vozove koji prolaze prugom – stojite na peronu i posmatrate kako vozovi vaših misli dolaze i odlaze, ulaze u stanicu i prolaze. Ne ulazite u te vozove, samo ih gledajte kako prolaze.
Nacrtajte svoju anksioznost, strah ili brigu. Izrazite ta osjećanja kroz likove u priči. To će vam pomoći da bolje razumijete svoja osjećanja i steknete izvjesnu objektivnost, što vam opet može pomoći kada ste opterećeni i u stisku svojih strahova. Napravite još crteža, priča i zapisa o osjećajima sigurnosti i radosti. Posmatrajte ta osećanja – kako izgledaju, kako govore, kako se kreću?
Tretirajte sebe sa suosjećanjem i nježnošću. Kad se osjećate uznemireno, umijte se hladnom vodom ili samo poprskajte lice, podsjetite se da ste u ovom trenutku bezbjedni i duboko udahnite. Ponašajte se prema sebi kao prema uplašenom djetetu koje nećete umiriti tako što ćete ga kritikovati, vikati ili zahtijevati da se smiri, već tako što ćete biti nježni, ljuškati ga i uvjeravati da je sigurno. To je prava briga o sebi.
