Kozjan je lijepa dolina u središnjoj Lici, okružena uzvišenjima koja se uzdižu i preko 1200 metara nadmorske visine. To je jedno od ličkih područja koje je današnjicu je dočekalo bez stalnih stanovnika. Do srednjega vijeka tu je živjela razmjerno brojna ljudska zajednica, kojoj je zaštitu pružao utvrđeni grad.
Kozjanska dolina nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 875 metara nadmorske visine. Proteže se približno u dužini od oko 5 kilometara, u smjeru jugoistok – sjeverozapad. Na istoku se na nju nastavlja Kozjanska draga, koja se postepeno spušta do naselja Bunić, smještenom na sjevernom rubu Krbavskog polja..
Preko Kozjanske doline prolazi županijska cesta koja povezuje Bunić i Čanak, dugačka 14 kilometara. Središnjih 9 kilometara te prometnice, na dijelu kojim prolazi kroz Kozjan, još uvijek je makadam, i to na dijelovima u dosta lošem stanju. Kroz Kozjansku dolinu i u prošlosti je vodio najkraći put iz Gacke doline na sjeverozapadu, preko naselja Ramljani i Čanak, ka Buniću i Krbavskoj dolini na jugoistoku. Povijesno gledano, Kozjan je u upravnom smislu u srednjem vijeku bio dijelom Krbavske županije. Danas je u sastavu općine Plitvička jezera, sa sjedištem u Korenici, no već istaknuti nedostatak asfaltne ceste kroz Kozjansku dolinu itekako otežava i usporava putovanje do Krbavskog, a time i do Koreničkog polja. U zaselcima naselja Kozjan, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, više nema niti jednog stalnog stanovnika.
Naselje pod imenom Kozyan (Kozjan) prvi puta navodi se u jednom spisu iz 1466. godine. No, utvrđeni grad na tome području spominje se prvi puta izričito tek u rukopisu iz 1695. godine, kojega je po obilasku Like te godine, po ovlasti biskupa senjskoga i modruškog Sebastijana Glavinića, na latinskom jeziku napisao najvjerojatnije svećenik Marin iz Senja. Hrvatski prijevod toga rukopisa, “Kratak i sadržajan opis dviju županija Hrvatskog kraljevstva Like i Krbave 1695. godine”, 1991. godine priredio je crkveni povjesničar Mile Bogović.
Srednjovjekovni utvrđeni grad Kozjan naznačen je na zemljovidu Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine. Na istome zemljovidu nema oznake za crkvu ili crkvenu ruševinu na području Kozjanske doline, što ne mora značiti da tu nije bilo crkve bar do turskog osvajanja Like 1527. godine.
Istočno od položaja utvrđenog grada, tik do uzdužnog makadamskog puta kroz dolinu, na spomenutom zemljovidu označen je križ. Ta oznaka vjerojatno se odnosi na položaj groblja na kojem su se u to doba pokapali stanovnici doline. Oznaka križa, čini se, odgovara položaju groblja koje je zabilježeno i na suvremenom zemljovidu, južno od ceste koja vodi kroz dolinu, na oko pola puta podno zaselaka Kneževići i Rakići. Na području Kozjanske doline, međutim, tik južno od iste ceste, ali oko 700 metara sjeverozapadnije prisutni su tragovi još jednoga, odavno napuštenog groblja. Njega, pak, nema naznačenog na suvremenom zemljovidu, kao niti još dva mjesna groblja od kojih je jedno oko 600 metara jugozapadno uz rub doline, a drugo oko 400 metara sjeverozapadno na gorskoj zaravni zaseoka Hinići.
Niti kasniji pisci i zemljovidi ne pružaju nikakav podatak o postojanju i mogućem položaju (ruševina) srednjovjekovne crkve u Kozjanu. U popisu hramova Crkvene opštine koreničke u Korenici Arhijerejskog namjesništva plaščanskog navodi se: ”Filijalni hram Svetog Apostola Luke u Kozjanu sagrađen u 19. veku. Srušen u Drugom svetskom ratu, danas se ne poznaju ni temelji hrama.”. Teško je naći podatak gdje se taj hram točno nalazio, tek naznaku – koja može biti tek okvirna – da je možda stajao na brijegu u zaselku Hinići, nedaleko jednog od četiri kozjanska groblja.
I pošto u ovom selu već godinama nema ni jednog stanovnika sve je manje tragova o životu i historiji ovog ličkog sela koje je nekada bilo puno života i ljudi.
