Bruvno i Mazin, sela bogata poviješću u Općini Gračac, danas su gotovo nevidljiva na internetskim pretraživačima. Novinski članci bilježe tek nekoliko događaja, uključujući devastaciju obnovljenog spomenika prije nekoliko godina.
Prema nekim tumačenjima, naziv Mazin znači trgovački grad. Prvi popis stanovništva izradili su Austrijanci, evidentirajući sve stanovnike kao pravoslavne Srbe. Godine 1880. Mazin je imao 230 kuća s 2.376 stanovnika, ali taj broj je drastično opao, dovodeći selo na rub izumiranja. U susjednom Bruvnu, 1905. godine bilo je 531 kuća s gotovo 3.500 stanovnika, a današnja situacija slična je Mazinu.
Do rata devedesetih godina u Mazinu je živjelo 367 ljudi, svi srpske nacionalnosti. Nekadašnja osnovna škola Nikola Tesla danas je zarasla u korov. Crkva Rođenja Presvete Bogorodice iz 1775. godine, jedna od najstarijih u Lici, oštećena je 1941., a obnova devedesetih nikad nije dovršena. Stariji stanovnici još pamte narodna okupljanja povodom seoske slave Male Gospojine, koja su prestala sedamdesetih godina. Ivanjdan u Bruvnu dijeli istu sudbinu.
Drvna industrija ‘Javornik’ nekad je zapošljavala gotovo cjelokupno radno sposobno stanovništvo. Danas su pogoni zarasli u korov, a lokalni stanovnici ne vjeruju u njihovo ponovno pokretanje ili bilo kakav gospodarski oporavak.
Mazin danas od potpunog izumiranja čuva tridesetak preostalih stanovnika. Na putu između Udbine i Gračaca, lošom cestom stižemo do Mazina. Na ulazu u selo nailazimo na stado krava, što daje nadu za promjene, no mještani otkrivaju da su krave vlasništvo stočara iz Splita. U selu nas dočekuje Rajka Čanković iz Zadra, koja sve više vremena provodi u Mazinu.
“Volim ovo selo i Mazin mi je u srcu. Pokušavam nešto pokrenuti ovdje jer vjerujem da se može živjeti od poljoprivrede i turizma,” kaže Rajka, pokazujući kuću koju je obnovila vlastitim sredstvima. S programom Ruralnog razvoja planira urediti kuću za turističke namjene.
“Okupljam ljude sličnih namjera kako bismo zajednički razvili projekte koji će turizam i poljoprivredu učiniti održivima,” dodaje Rajka Čanković.
Rajka nas vodi do susjeda gdje se uz roštilj okupili Mazinjani iz Zadra, Zagreba, Beograda i Novog Sada. Raspravljaju o ozbiljnim planovima koji bi omogućili egzistenciju lokalnom stanovništvu i povratak u rodno selo.
Malo je poznato da je Borislav Zorić Ličanin, narodni pjevač, promovirao pjesme i običaje Like širom svijeta. Mazin, na gotovo 800 metara nadmorske visine, idealan je za ekološki uzgoj krumpira i stoke, ali starosna struktura stanovništva usporava poljoprivredne aktivnosti, većina proizvodnje ljeti posvećena je košenju sijena za prodaju u Dalmaciji.
Nadamo se da Mazin i slična sela imaju svjetliju budućnost i bolju perspektivu od onoga što danas možemo vidjeti.
