Turjansko polje smješteno je oko 12 kilometara jugoistočno od naselja Vrhovine, koje se nalazi uz cestu koja povezuje Otočac i Korenicu. Turjansko polje zapravo je prostrana visoravan, na oko 800 metara nadmorske visine. U sjeveroistočnom dijelu polja smjestili su se zaselci sela Turjanski, koje kao i polje ime vuče od turna, starijeg naziva za turanj ili toranj, odnosno utvrdu s istaknutom obrambenom kulom.
Današnje ime polja i sela iskrivljena je inačica toga naziva. Skromni ruševni ostaci srednjovjekovne utvrde po kojoj je nazvan čitav kraj, kao i obrambenog jarka koji je opasuje sa zapada gdje su prilazne padine blaže, još uvijek se mogu vidjeti na vrhu stožastog brijega koji je na suvremenim zemljovidima označen toponimom Gradina (924 m.n.v.). Ostatke utvrde, koja je vjerojatno bila u vlasništvu krbavskih plemića Kurjakovića, znanih i kao Gusići.
Ruševina pravoslavne crkve koju spominje Branimir Gušić nalazi se na južnoj kosi brijega, stotinjak metara niže od ostataka utvrde – kule. Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Turjanskom, usmjerena s pravokutnim svetištem prema istoku, izgrađena je ili na temeljima ili u blizini predturske župne ili samostanske crkve. Za postojanje pavlinskog samostana Sveta Marija u Turjanskom znamo iz samo jednog izvora, darovnice iz 1364. godine pisane glagoljicom na hrvatskome jeziku. Ostaci samostana odavno nisu vidljivi jer je razgrađen, možda za potrebe gradnje nove crkve, ali i okolnih kuća i ostalih zgrada stanovništva koje je u Turjansko polje doseljeno po oslobođenju Like od Turaka 1689. godine.
Groblje sa stećcima u Turjanskom nije bilo na brijegu iznad sela, uz današnju ruševinu pravoslavne crkve. Nalazilo se na položaju danas poznatom kao Crkvina, na početku drage na krajnjem istočnom dijelu Turjanskog polja, a podno padina zapadnog vrha gore Baćinovac Na položaju Crkvina nalazila se ili turjanska srednjovjekovna župna crkva ili, pak, samostan s pripadajućom crkvom.
Da su oko toga crkvenog zdanja vjerojatno bili grobovi, od kojih su neki bili pokriveni stećcima, prvi su pozornost, i to tek 1988. godine, skrenuli povjesničar i arheolog dr. sc. Milan Kruhek (1940-2022.) iz Karlovca i arhitekt i konzervator dr. sc. Zorislav Horvat (1937.) iz Zagreba.
