Kozjan, mala dolina smještena u središnjoj Lici, nekada je bila naselje bogato životom i ljudskom aktivnošću. Okružena uzvišenjima koja se uspinju i preko 1200 metara nadmorske visine, danas je mjesto u kojem je priroda preuzela prevlast. Nekada brojno naseljena, Kozjan je danas bez stalnih stanovnika, a jedini svjedoci prošlih vremena su groblja koja odražavaju tragove života koji je nekad bujao u ovom kraju.
Geografski položaj i povijest Kozjana
Kozjanska dolina proteže se dužinom od oko 5 kilometara, smještena na nadmorskoj visini od 875 metara. Na istoku prelazi u Kozjansku dragu, koja vodi do naselja Bunić, dok na zapadu dolina prelazi u Krbavsko polje. Preko nje vodi županijska cesta koja povezuje Bunić i Čanak, ali i dalje veći dio puta kroz dolinu ostaje makadamski, što usporava pristup ovom području.
Povijest Kozjana datira još iz srednjeg vijeka, kada je ovo naselje bilo dijelom Krbavske županije. Na zemljovidu iz 1774-1775. godine spominje se utvrđeni grad Kozjan, koji je štitio naselje, no crkva ili ruševine crkve nisu zabilježene, iako se pretpostavlja da su postojale do turskog osvajanja Like 1527. godine.
Utvrđeni grad i groblja: Tiha svjedočanstva prošlih vremena
U srednjem vijeku, Kozjan je bio zaštićen utvrđenim gradom, čiji se tragovi spominju u rukopisima iz 1695. godine. Na zemljovidu iz 1774-1775. godine označen je križ, vjerojatno u vezi s grobljem, koje je bilo korišteno od strane stanovnika doline. Danas, nekoliko grobalja u Kozjanskoj dolini svjedoči o životima koji su tu nekada bili, ali ništa više ne podsjeća na svakodnevnu aktivnost i ljude koji su nekoć živjeli u ovom kraju.
Iako postoje tragovi još nekoliko napuštenih groblja, te se spominje i crkva iz 19. stoljeća, koja je srušena u Drugom svjetskom ratu, vrlo je teško rekonstruirati točnu povijest vjerskih objekata u Kozjanu. Jedina konkretna informacija o crkvi u naselju dolazi iz popisa iz 19. stoljeća, no nije jasno gdje je točno bila smještena.
Danas: Pustoš i zaborav
Iako Kozjan ima bogatu povijest, danas je ovo naselje napušteno. Prema popisu iz 2011. godine, u zaselcima naselja više nema niti jednog stalnog stanovnika. Bivša naselja, koja su nekoć bila puna života, sada su tek sjena prošlih vremena. Tragovi ljudskog postojanja u ovom kraju svode se na groblja i ruševine, dok su prirodni elementi preuzeli kontrolu nad tim prostorom.
Kozjan, koji je prije bio dio živahne zajednice, sada je samo još jedno od mnogih ličkih naselja koja su napustila svoje stanovnike. Pustoš koju danas vidimo je možda samo još jedno poglavlje u povijesti ovog kraja, koje čeka da bude ponovno otkriveno ili zauvijek izgubljeno.
