Na samo 11 kilometara od centra Beograda nalazi se Altina, naselje koje je postalo dom za više od 20.000 stanovnika, pretežno Krajišnika, Ličana i Dalmatinaca. Nastalo početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, u jeku izbjegličkog vala, ovo urbano naselje izraslo je na zemljištu nekadašnjeg Poljoprivrednog industrijskog kombinata Zemun, ali ostaje simbol života između prilagodbe i borbe s infrastrukturnim izazovima.
Izgradnja u vremenu nužde
Altina je izgrađena bez plana, vođena hitnom potrebom za smještajem izbjeglih obitelji. Ljudi su, suočeni s nedostatkom alternative, podizali domove na zemljištu dodijeljenom na korištenje na 99 godina. Danas, mnogi još uvijek nemaju pravnu regulaciju zemljišta i objekata, što ih ograničava u mogućnosti legalizacije i uknjižbe.
Unatoč određenim poboljšanjima posljednjih godina, naselje i dalje pati od nedostatka osnovnih sadržaja – kanalizacije, uređenih puteva, škola, vrtića i zdravstvenih ustanova. Tek od 2015. godine intenzivno se radi na kanalizacijskoj mreži, ali problem ostaje akutno izražen u mnogim dijelovima Altine.
Život između luksuza i siromaštva
Altina je naselje kontrasta. Na jednom kraju stoje luksuzne višespratnice, moderni proizvodni pogoni, tržni centri i restorani, dok na drugom dijelu nedovršene kuće s makadamskim prilazima svjedoče o borbi za osnovne uvjete života. Među vlasnicima uspješnih tvrtki i kafića nalaze se i oni koji žive na rubu egzistencije, oslanjajući se na socijalnu pomoć.
Centralno mjesto zauzima crkva Svetog Đakona Avakuma, sagrađena vlastitim sredstvima mještana i posvećena 2009. godine. Ona je simbol zajedništva, ali i podsjetnik na prilagodbu koja često dolazi uz komercijalizaciju tradicionalnih okupljanja.
Kulturni i emocionalni tragovi zavičaja
Altina snažno čuva duh zavičaja svojih stanovnika. Restorani poput “Tromeđe”, nazivi trgovina poput “Market Plitvice”, te česti nastupi krajiških izvođača odražavaju nostalgiju i emotivnu povezanost izbjeglica s njihovim korijenima. Ovaj emocionalni kapital često se koristi kao poslovna prednost, privlačeći kupce koji dijele iste uspomene.
Pogled u budućnost
Iako Altina raste, njena urbanizacija još uvijek nije u korak s povećanjem broja stanovnika. Planirani vrtić za 200 djece već je nedovoljan, dok mnogi stanovnici i dalje čekaju asfaltirane puteve i stabilan gradski prijevoz. S obzirom na stalni priljev ljudi, izazovi će se samo povećavati.
Ipak, Altina ostaje mjesto nade i prilike za one koji su izgubili domove. Njeni stanovnici grade novi život, povezujući prošlost i sadašnjost u urbanom tkivu koje je i dalje u razvoju. Ako se infrastrukturni i administrativni problemi riješe, Altina bi mogla postati primjer uspješne integracije i rasta zajednice proizašle iz nesreće.