razvojni_logo_cb_s

Nataša Drakulić u ekskluzivnom razgovoru za Razvojni portal: Dara iz Jasenovca je moj ponos

Nataša Drakulić je danas dobro poznato ime široj javnosti te žena iza koje stoje brojna filmska ostvarenja te projekti koji postaju dio historije. Od djeteta rođenog u Korenici u Lici pa do jedne od urednica Radio televizije Srbije dijeli je jako kratko vrijeme. Nakon nekoliko filmskih ostvarenja posljednjih nekoliko godina postaje jedna od najuspješnijih i najtraženijih scenaristkinja u široj regiji. Naš poziv je zatiče u Budimpešti na snimanju nove serije,ali i pored svih obveza prihvata razgovor za Razvojni portal.

1. Ukratko za čitatelje Razvojnog portala opiši svoje odrastanje, djetinjstvo i put od djevojčice sa ličkih proplanaka do jedne od najtraženijih i najuspješnijih scenaristica u širem regionu.

Što kaže naziv jednog od dražih projekata na kojima sam radila kao dramaturg od kojega je prošlo već deset godina i koji je posvećen životu Olivere Lazarević, kćerke cara Lazara koja je nakon Kosovskog boja 1389 kao zalog mira udata za Muratovog sina Bajazita- „Put ružama posut“. Profesionalno je bilo baš tako, od prvog dana nakon školovanja imala sam sreću da radim ono što volim, da mogu da živim od toga, da učim i razvijam se, počev od RTS-a i svih drugih angažmana a u životu vrlo trnovito. Lijepo djetinjstvo u najdražoj Lici, prožeto smijehom, igrom, prijateljima. Tipično seosko djete od ranih nogu naučeno da radi i pomaže oko životinja i imanja ali zato slobodno vrijeme u beskonačnoj igri. Danas, od mojih najstarijih prijatelja, samo ja živim u Srbiji, ostali u Sloveniji i njih troje u Americi i nitko u Hrvatskoj. Oluja nas je zauvijek razdvojila i jedino što je dobro što smo u kontaktu i viđamo se kad god je prilika ali nažalost i one se prorjeđuju, pogotovo nakon korone.

2. Od svih tvojih scenarija najviše pažnje, polemike, pohvala ali i napada je izazvao film “Dara iz Jasenovca” kojeg si zajedno radila sa Gagom Antonijevićem. Kako danas gledaš na sve to?

Sa najvećim ponosom. Prvo što sam uspjela da ga uopšte i napišem jer je to prebolan materijal a najviše utisaka na mene su ostavili preživjeli logoraši i svaki put kad bi pomislila da odustanem; mislila sam na te ljude koje nisam smjela da razočaram. Beskrajno im hvala što su preživjeli, svjedočili i što u njihovim srcima nema mržnje; posebno Jeleni Buhač Radojčić po kojoj je lik Dare i nastao i koja nažalost nikad poslije rata nije uspjela da pronađe svog brata. Zato se na napade nisam mnogo osvrtala; posebno one o plagijatu i od onih koji se stide stradanja sopstvenog srpskog naroda. Ja ne, a o onim drugim prijetnjama koje nažalost nisu bile male, neka im Bog oprosti na njihovoj mržnji. „Dara“ je moj ponos i beskrajno hvala Gagi i ekipi što smo uspjeli. O emocijama i odnosima koji su se razvili i nastali na tom projektu,bilo bi suvišno govoriti. Meni je Banja Luka danas kao druga kuća, Biljana Čekić kao dijete (sada ima 16 godina) a Zlatan Vidović koji je tumačio ulogu njenog oca, kum. Dobili smo jedni druge, ispričali smo prećutkivano i nastavit ćemo da čuvamo spomen na nedužne žrtve.

3. Serija “Ubice mog oca” za koju si ti pisala scenario je doživjela nevjerovatnu popularnost. Kako je došlo do te serije? Možeš li nam ispričati neki zanimljiv detalj? Hoće li biti nastavci ove serije u budućnosti?

To je definitivno projekat koji mi je promijenio život jer je donio toliko divnih prijatelja u moj život. Dugo se spremao,  dobili smo ponudu da razvijemo krimi seriju i sastavljali smo je ajmo da kažemo, školski. Taj žanr ima svoje zakonitosti i ne može sad tu baš mnogo da se izmišlja topla voda; problematičan policajac, tajne, poroci, alkohol i slučaj. Nismo odustali kad je ponuda prestala da važi; napisali smo prvu sezonu do kraja i dvije godine činili sve da se snimi. Priznajem da je i nas popularnost iznenadila. Iza nas je šest sezona, posljednje 3 su tematske i društveno angažirane jer je bave temama silovanja, vršnjačkog nasilja, sekti i kocke. Ja je od druge sezone osjećam kao kolektivni član prvo jer radimo sa istom ekipom iza kamere koji je vole kao i ja, a drugo glavni likovi odnosno glumci su kao kreatori i vrlo pažljivo ih slušam. U planu je sedma sezona, napisala sam scenario ali centralnu temu naravno ne mogu da vam otkrijem.

4. Jedan od tvojih najzapaženijih scenarija je i za seriju “Pevačica” koju si radila opet zajedno sa Gagom Antonijevićem. U ovoj seriji glavnu ulogu igra popularna pjevačica Milica Pavlović. Za čitatelje koji ne znaju serija je posvećena tragično ubijenoj pjevačici Jeleni Marjanović, a cijeli slučaj već godinama izaziva kontroverze. Nedavno je i Zoran Marjanović koji je bio osuđen za ubistvo pušten na slobodu. Kako je došlo do snimanja te serije i kako ti danas sa ove vremenske distance gledaš na cijeli taj slučaj?

Gaga i ja smo kreatori serije „Pevačica“ i zajedno smo radili scenario za prvu sezonu u kojoj je glavnu ulogu tumačila Milica Pavlović. Drugu, čije se emitovanje očekuje uskoro, pisala sam zajedno sa glumcem koji je ujedno i reditelj druge sezone, Igorom Đorđevićem. U njoj glavnu ulogu igra pjevačica Milica Todorović. Očekuje nas i treća sezona ali još o njoj za sad ne razmišljamo jer prvo nas očekuje druga sezona serije „Bunar“ čiji je Igor jedini tvorac a ja sam mu pomogla oko scenarija. Volim da radim sa njim, on je izuzetan glumac ali bome i pisac i reditelj i nedavno smo upravo za „Bunar“ na FEDIS-u, prvom festivalu domaćih serija osvojili dobili nagrado za najbolji scenario.

5. Kad smo te kontaktirali za intervju rekla si nam da si u Budimpešti na snimanju serije. Možeš li nam otkriti o čemu se radi i što novo pripremaš?

Pri kraju sam snimanja serije „Ringišpil“ za koji sam scenario napisala po mega popularnom romanu Jelene Bačić Alimpić. To je poslije dugo vremena moj povratak u melodramu i najvažnije mi je što je prvo Jelena, koja je jedan od najčitanijih pisaca u Srbiji, zadovoljna a ja sam prezadovoljna do sada snimljenim materijalom. To je serija o ljubavi, baletu, serija epohe; oni koji su čitali roman (a prodat je samo u Srbiji preko 220.000 hiljada primjeraka) znaju o čemu se radi. Svjesna sam da su zato očekivanja od serije velika i ona će se emitovati na proljeće, ali mislim da nećemo omanuti.

6. Tko je Nataša Drakulić kad se kamere ugase i kad si van svog posla?

Neko ko voli da se druži, čita, kuva, putuje, landara što bi Ličani rekli. Nemirna sam i radoznala, činjenica da  me mesto ne drži nikad ali to je oduvijek bilo tako.  

7. Kako sa današnje distance vidiš budućnost povratničkih krajeva u Lici, Dalmaciji, Baniji, Kordunu?

Provela sam januar i februar ove godine na Kordunu, Baniji i Lici snimajući istoimene epizode za veliki serijal RTS-a „Kultura Srba u Hrvatskoj“.  Serijal kreće od januara, svaku oblast radili su različiti ljudi. Ja Liku naravno najbolje poznajem ali za snimanja na Baniji i Kordunu sam se posebno spremala. Dugujem veliku zahvalnost Gornjokarlovačkoj eparhiji i Vladiki Gerasimu. Trudili smo se da snimimo najznačajnije crkve i manastire od kojih su za istorijat najvažniji Medak i naravno Gomirje a na Baniji Komogovina; da kažemo nešto od velikim ljudima i najznačajnijim ličnostima naših krajeva; o fondu Privrednik ali nažalost i stradanju naroda. Kad čovjek na jednom mjestu sagleda istorijat, šta smo bili i kako se nekad živelo a kako danas- tužno je i čini se da nema mnogo nade, pogotovo na Baniji koju je dokrajčio zemljotres. Opet mene raduju djeca jer smo snimali i kulturno umjetnička društva iz svake regije. To su povratnička djeca koja čuvaju svoje običaje. Njima treba pomoći u budućnosti da ostanu na svom- da bi ostali moraju da  imaju od čega da žive, moraju da budu školovani. Nedavno sam provela par dana sa djecom iz Obrovca koja su bila na kampu u Srbiji. Bez obzira što im je u Beogradu sve bilo lijepo i muzji i i izleti i bazeni i naravno tržni centri :-), svi su jedva čekali da se vrate kući da pričaju svojim drugarima i porodicama kako je bilo. Sada ih štiti radost djetinjstva ali kući će se trčati ako budu imali od čega da žive.

8. Što možemo očekivati od tebe u budućnosti i koja je tvoja poruka čitateljima Razvojnog portala?

Planovi uvijek postoje, mogu konkretno da kažem da spremam jedan film o neobičnoj temi za mene ali polako, biće svega samo ako smo živi i zdravi. To ujedno želim i svim čitateljima portala- zdravlje.