Na prostoru između Batajnice i Ugrinovaca, tridesetak kilometara od središta Beograda, krajem 20. stoljeća nastalo je naselje koje danas predstavlja jedno od najprepoznatljivijih mjesta okupljanja i života Srba doseljenih iz Hrvatske. Busije, nastale nakon ratnih događanja devedesetih godina, tijekom vremena izrasle su iz gole poljane u veliko urbano naselje, a njihove ulice postale su svojevrsna kronika sjećanja na ljude, mjesta i događaje koji su obilježili povijest krajiških Srba.
Za mnoge stanovnike Busije nisu samo mjesto stanovanja, već simbol novog početka nakon odlaska iz zavičaja.
Naselje nastalo na ledini
Nakon vojno-redarstvene operacije Oluja 1995. godine tisuće ljudi napustile su svoje domove u Dalmaciji, Lici, Baniji i Kordunu. Mnogi su utočište pronašli u Srbiji, a dio njih nekoliko godina kasnije doselio se na područje današnjih Busija.
Naselje službeno bilježi svoj nastanak 23. siječnja 1997. godine, kada je objavljen natječaj za dodjelu građevinskih parcela namijenjenih izbjegličkim obiteljima. Već nekoliko dana kasnije počele su pristizati prve prijave, a na tada praznoj sremskoj ravnici započela je izgradnja novog naselja.
Prvi stanovnici prisjećaju se kako su kuće gradili zajedničkim radom i međusobnom pomoći. Infrastruktura je stizala postupno – izgrađena je elektroenergetska mreža, uvedena javna rasvjeta, autobusna linija i podignuta crkva Svetih Ćirila i Metoda.
Ulice kao čuvari kolektivnog sjećanja
Do prije petnaestak godina ulice u Busijama nosile su tek brojeve. Danas su nazvane po povijesnim ličnostima, književnicima, svećenicima, vojnim zapovjednicima i kulturnim djelatnicima koji su ostavili trag u povijesti Srba iz Hrvatske.
Tako se među ulicama mogu pronaći imena pjesnika Mirka Korolije, vojskovođe Jovana Monasterlije, feldmaršala Svetozara Borojevića te brojnih drugih povijesnih osoba čija su djela i životni put povezani s područjima Like, Dalmacije, Banije i Korduna.
Na taj način Busije su postale svojevrsni spomenik kolektivnom pamćenju i pokušaj očuvanja identiteta zajednice koja je u novoj sredini željela sačuvati uspomenu na svoj zavičaj.
Kninsko Kosovo daleko od Knina
Sjećanje na zavičaj prisutno je i izvan Busija. U naseljima Altina, Batajnica i Borča, gdje također živi velik broj doseljenika iz Hrvatske, pojedine ulice nose nazive povezane s krajevima iz kojih su njihovi stanovnici došli.
Jedna od njih je i Ulica Kninskog Kosova u Borči. Naziv podsjeća na područje sjeverne Dalmacije koje su doseljenici iz Bosne i s prostora Kosova tijekom stoljeća nazvali prema krajoliku koji ih je podsjećao na njihov stari zavičaj.
Takvi nazivi danas predstavljaju most između prošlosti i sadašnjosti te svjedoče o složenim migracijama koje su oblikovale povijest ovih prostora.
Od izbjegličkog naselja do grada u gradu
Tijekom godina Busije su izrasle u veliko i razvijeno naselje s nekoliko tisuća stanovnika. Mnogi koji su ovdje stigli sredinom devedesetih godina izgradili su nove domove, pokrenuli poslove i zasnovali obitelji.
Ipak, uspomena na mjesta iz kojih su došli ostala je važan dio njihova identiteta. To se vidi ne samo kroz nazive ulica nego i kroz brojne kulturne manifestacije, udruge i okupljanja koja njeguju tradiciju Like, Dalmacije, Banije i Korduna.
Na ulazu u Busije danas se nalazi spomenik „Otvorena knjiga“, simbolično podsjećajući da priča o ljudima koji su ovdje pronašli novi dom još uvijek nije završena. Za mnoge stanovnike Busije predstavljaju mjesto novog početka, ali i trajni podsjetnik na zavičaj koji nisu zaboravili.
Krajina koja živi u sjećanju
Iako su od ratnih događaja prošla desetljeća, mnogi stanovnici Busija i danas čuvaju uspomene na rodna mjesta, obiteljske kuće i krajolike iz kojih su potekli. Upravo zato nazivi ulica, spomenici i lokalne inicijative imaju posebnu vrijednost – oni čuvaju priče koje bi bez takvih podsjetnika lako pale u zaborav.
Busije su tako postale mnogo više od običnog naselja. One su svjedočanstvo jednog vremena, jedne velike seobe i želje da se povijest, identitet i uspomene prenesu budućim generacijama.
