„Zdravo dobri ljudi, ovo smo mojih pet anđela i ja. Rođena sam u Krajini pred kobnu 1995. godinu. Još  kao beba preživjela sam ono što rijetko tko na svijetu preživi – protjerana sam. Ne sjećam se Oluje, ali je pamtim… Prije toga me je i majka ostavila, pa sam odrastala samo sa ocem, babom i djedom. Uslijedile su godine izbjeglištva, neimaštine, tuge…”, započela je svoju priču Milena Đeković (djevojačko Jelovac), okružena zidovima punim buđi i prozorima krpljenim sunđerima.