Nedavni događaji u selu Željava, smještenom u općini Plitvička jezera, ponovno su privukli pažnju ljubitelja automobilizma iz Hrvatske i susjednih zemalja. Nakon višegodišnje pauze, ovaj mali lički kraj ponovno je oživio, a s njim i rasprava o mogućnosti komercijalizacije jednog od najtajanstvenijih objekata u regiji – podzemnog aerodroma Željava. Iako je ovaj kompleks opkoljen brojnim pričama i teorijama, njegova povijest i svrha ostaju velika nepoznanica za širu javnost.
Selo Željava, udaljeno samo kilometar zračne linije od granice s Bosnom i Hercegovinom, jedno je od mnogih ličkih sela koje polako nestaje. Iako je ovaj kraj poznat širom svijeta, njegova turbulentna povijest obilježena je raznim fazama – od vojne važnosti do potpunog zaborava. Nakon raspada Jugoslavije, mnogi su počeli govoriti kako je Željava simbol ljudske genijalnosti, ali istovremeno i ogromne gluposti. U podnožju planine Plješevice, skriven je jedan od najimpresivnijih vojnih objekata bivše države, čija je izgradnja zahtijevala ogromna financijska sredstva.
U vrijeme SFRJ, zemlja s 22 milijuna stanovnika izdvajala je ogromne iznose za vojne potrebe. Oružane snage Jugoslavije bile su prepune tajni, ali ništa nije bilo toliko zagonetno kao podzemni aerodrom Željava, poznat i kao ‘Objekat 505’ ili ‘Objekat Klek’. U njegovu izgradnju uloženo je nevjerojatnih 8,5 milijardi dolara, a neki stručnjaci tvrde da je konačna cijena bila još veća. Zanimljivo je da se sredstvima utrošenim za Željavu mogla izgraditi moderna autocesta od Triglava do Đevđelije. Neki čak vjeruju da bi Jugoslavija, bez tako velikih vojnih troškova, mogla imati standard Austrije već 1970-ih godina.
U posljednje vrijeme, aerodrom Željava postao je predmetom brojnih teorija, uključujući i one o svemirskom programu. Slovenski dokumentarac “Hjuston, imamo problem” sugerirao je da je Jugoslavija u tajnosti razvijala svemirski program upravo u Željavi, te da je ta tehnologija kasnije prodana Sjedinjenim Državama, omogućivši im slanje čovjeka na Mjesec. Iako ove tvrdnje zvuče nevjerojatno, one dodatno povećavaju mistiku ovog objekta.
Od vojne baze do ruševina
Odluka o izgradnji aerodroma donesena je nakon što je Italija 1954. godine predala NATO-u vojnu bazu Aviano. Željava je odabrana zbog svog strateškog položaja, koji je omogućavao brzo djelovanje prema Italiji. Gradnja je započela 1956. godine, a nakon 12 godina, kompleks je konačno pušten u rad 1968. godine, u vrijeme čehoslovačke krize. Inspiracija za podzemni aerodrom došla je iz Švedske, gdje je vojno zrakoplovstvo već imalo sličan objekt.
Aerodrom je bio opremljen najmodernijom tehnologijom, uključujući radarske sustave koji su mogli pratiti cijelo područje Jugoslavije. Imao je četiri ulazno-izlazna tunela, tri glavne galerije za smještaj 120 aviona, te ogromni podzemni restoran kapaciteta 1000 ljudi. Kompleks je bio zaštićen vratima teškim 100 tona, otpornim na atomske udare. Ipak, unatoč svom veličanstvu, aerodrom je služio samo nekoliko desetljeća.
Željava danas: Ruševine koje šute
Nakon raspada Jugoslavije, aerodrom je miniran 15. svibnja 1992. godine. Snage JNA potrošile su 60 tona eksploziva kako bi uništile ovaj strateški objekt. Danas je Željava zarasla u korov, a njeni podzemni hodnici prazni su i zaboravljeni. Vlada Republike Hrvatske pokušala je 2002. godine prodati kompleks, ali nije bilo zainteresiranih kupaca.
Selo Željava, nekada dom stotinama ljudi, danas ima samo tridesetak stanovnika, uglavnom starijih osoba. Njihov svakodnevni život obilježen je mitovima o svemirskim programima i ruševinama koje ih okružuju. Mnogi se pitaju što bi Lika danas bila da su sredstva uložena u Željavu korištena za razvoj infrastrukture, škola ili bolnica.
Ima li nade za budućnost aerodroma Željava?
Unatoč svojoj prošlosti, Željava i dalje predstavlja ogroman potencijal. Može li ovaj objekt, koji je po svemu suđeno graničio s ludilom, konačno donijeti korist lokalnom stanovništvu i Hrvatskoj? Ostaje nada da će se jednom pronaći način da se ova ogromna investicija pretvori u nešto korisno – bilo kao turistička atrakcija, kulturni spomenik ili nešto sasvim drugo. Jer, na kraju krajeva, Željava nije samo spomenik prošlosti, već i podsjetnik na ono što bi moglo biti.
