Samoborski fašnik smjestio se među najstarije pokladne svečanosti u Hrvatskoj, budući da se slavi od početka 19. stoljeća. i najveća je zabavna turističko – gospodarska manifestacija grada Samobora.
Ove godine održat će se tradicionalni 197. Samoborski fašnik! Dan kada se mijenjaju odnosi moći i prolazi se nekažnjeno za nepoštovanje normi i pravila.
Višestoljetna tradicija ovog “veselog” događaja seže u daleku 1827. godinu, a dokaz su pisani dokumenti sa sjednice Općinskog vijeća koji se čuvaju u Samoborskom muzeju. To je i ujedno prvi pisani dokument o fašniku i potvrđuje kako se dvorana u zgradi vijećnice iznajmljivala za Fašnički bal, uz napomenu da se koristila i godinu ranije, što znači da je tradicija Fašničkih balovi započela i prije nego li su nastali pisani tragovi o njoj.
U počecima fašnika, njegova odlika bila je politička satira koja je omogućavala pučanstvu da bar na jedan dan zamijeni uloge s vladarima i na satiričan način iskaže sve što misli o njima. Stoga, grad Samobor svake godine postaje Fašnička Rebublika te se na taj način čuva višestoljetna tradicija ove jedinstvene manifestacije.
Dan prije Pepelnice, na pokladni utorak, tradicijski se počinje “norit”. Samobor je tada najduhovitiji i najljepši grad, a na pozornici su svi stalni likovi, od Princeze Srake, Princa Fašnika, do Sudeca i Fiškala. Tada se prosipaju razne pošalice i šale, ali i oštre “bodlje” prema pojedinim aktualnim pojavama u politici i društvu, a krafne su obavezna poslastica, dok se u okolnim selima Samobora jedu žganci i pečenka. Kulminacija ovog događaja odvija se na fašnički utorak koji ove godine pada na 21. veljače. Tradicionalno završava osudom i spaljivanjem lutke Fašnik, koja se tada proglašava krivom za sve nedaće protekle godine, poput besparice, lošeg standarda i bolesti, sa željom da ova godina bude bolja i plodonosnija, a uz to se vežu i obredi za plodnost uz različite običaje.
U početku se je fašnik provodio u privatnim kućama i gostionicama, ljudi se se maskirali, okupljali i zabavljali. Obično su tada bili sve ono što nisu, maskirali su se u različite likove, životinje i bilo je bitno da se ne prepoznaju. Ono po čemu je Samobor posebno poznat i jedinstven jest djelovanje Josipa Komparea, obrtnika koji je djelovao 25 godina, od 1860. do 1885. i upravo je on izveo maske na trg, budući da su maske do tada nosili samo u zatvorenim prostorima. Osim toga, uveo je alegorijska kola i pokretne scene na kolima, koje su vukli konji ili volovi, a u novije vrijeme traktori te su prikazivali šaljive scene i kritiku opće društvene vlasti od lokalne do one na državnom nivou. Nakon njega, tradicija kritike zadržala se do danas kao nešto jedinstveno i posebno, a privuklo je i velik broj posjetioca. Inače, alegorijska kola pokretne scene prikazuju mjesni odbor i u potpunosti su u duhu starog vremena kritike, kao što je to nekada sam Kompare radio, što je savršena prilika da čujete razno razne “špelancije” na temu političke prilike našeg vremena.
Ovu kritiku nastavlja i prvi fašnički list “Sraka” od 1904. godine, koji izlazi i danas, no uz prekide. Krilatica koja je zaštitni znak Samoborskog fašnika dolazi upravo iz lista “Srake” i to prvog broja, a glasi “bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik”.
Danas se ponavlja i jedna od maskiranih grupa, koja svakih par desetljeća nastupa, a to su Mlaci. Budući da je u 19. stoljeću Gradsko poglavarstvo “mlatilo praznu slamu” zbog birača, prije nekih 20 godina pojavila se maskirana grupa Mlaci s natpisom “jos uvijek mlatimo”, primjer je to jedne od vječnih kritika političkih prilika.
Osim fašničke kritike, u okolnim selima i Samoboru prisutni su bili i obredi za plodnost, budući da fašnik ima elemente Nove godine, jer se u to vrijeme budi vegetacija te su ljudi pokušavali zavarati “zle duhove”, prikazujući situacije naopako, kako bi godina bila bolja. Ovdje su nastali i obredi za plodnost, a neki od njih zadržali su se do danas. Primjerice, vjerovalo se da će otkidanje grana voćki na pokladni utorak omogućiti da voćke bolje rode, iako ih se obrezivalo i prije i poslije, obrezivanje na taj dan imalo je posebno značenje, osim toga, taj dan rulio se i kukuruz za sjeme s vjerovanjem kako će urod biti bolji ako ga se pomiješa s drugim sjemenom.
