U samom centru Nacionalnog parka Plitvička jezera, i samo nekoliko kilometara od izvora Crne i Bijele rijeke koje stvaraju Plitvice, nalazi se selo Končarev kraj. Nekada je ovo bilo selo u koje su, zbog rodne kuće ovog narodnog heroja i muzeja u sklopu kuće, dolazile generacije učenika, a danas je zaboravljeno od svih.
Končarev kraj se nalazi u općini Plitvička jezera, a u njega se dolazi krivudavim asfaltom iz pravca Plitvičkog Ljeskovca. Drvena tabla ispisana rukom govori nam da smo na pravom putu pa već nakon nekoliko stotina metara nailazimo na ploču na kojoj je naveden listopad 1976. godine kao mjesec izgradnje ove ceste. Odmah na početku sela, sa lijeve strane, nalazi se rodna kuća Rade Končara koju posjećujemo nekoliko dana nakon jedne od godišnjica njegovog rođenja. Rade Končar je rođen 6.kolovoza 1911. godine. Poslije završene osnovne škole kao pitomac Srpskog privrednog društva Privrednik otišao je 1922. godine u Leskovac gde je učio zanat za mehaničara.
U Drugom svjetskom ratu postaje jedan od najvećih heroja, a nakon rata jedna od najvećih partizanskih ikona tog vremena. 17. studenog 1941. godine, Končara su uhapsili Italijani. Samo nekoliko mjeseci kasnije osuđen je na smrtnu kaznu te je strijeljan 22. svibnja 1942. godine u Šibeniku.Njegovi posmrtni ostaci su poslije rata preneseni iz Šibenika i sahranjeni u Grobnicu narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Tokom Narodnooslobodilačkog rata, pored Rade poginula je njegova žena Dragica (1915 – 1942.), koja je takođe proglašena za narodnog heroja, i njegov rođeni brat Bogdan (1920 – 1943.). Rat je uspio da preživi Radin sin – Rade, koji je rođen svega par mjeseci prije očeve pogibije i koji je dobio ime po ocu, koga nikad nije vidio.
Osamdeset godina kasnije, njegova rodna kuća je zarasla u granje sa svih strana i gotovo je zaboravljena. Končarev kraj je 1910. godine imao 196 stanovnika. Početkom devedesetih godina ovdje je živjelo 12-oro ljudi, ali već na popisu iz 2001. godine ovo selo postola je još jedno u nizu bez ijednog stanovnika. Međutim od 2011. godine Končarev kraj ima ponovo dvojicu stanovnika koje zatičemo u selu prilikom jedne od naših mnogobrojnih posjeta ovom selu.
Ilija Končar se nakon života u Osijeku te nakon odlaska u mirovinu, sa suprugom iz Osijeka prije 10 godina vratio u Končarev kraj gdje živi po 10 mjeseci u godini,a preostala dva kad je najveći snijeg odlazi u Osijek.
– Ovo je najljepše mjesto na svijetu. Čim sam otišao u mirovinu ja sam došao živjeti u selo u kojem sam rođen. Imao sam i nekih zdravstvenih problema, ali sa dolaskom ovdje sve se to popravilo. Malo nam je neobično što smo sami, ali nama je ovdje najljepše, govorio nam je Ilija srdačno nas dočekujući i žaleći se tada na problem legalizacije kuće.
Odmah u susjedstvu zatekli smo poznatog aktivistu mnogih nevladinih udruga za ljudska prava iz Srbije Dušana Bogdanovića. Dušanovo porijeklo je iz ovog sela, veći dio života je proveo u Srbiji, ali nakon odlaska u mirovinu svaki slobodan trenutak koristi za dolazak u Končarev kraj.
– I ja sam imao problema sa legalizacijom. Odbijen sam od prvostupanjskog organa zbog istog razloga kao i Ilija – zbog toga što se nalazimo na području koje je zaštićeno od UNESCO-a. Žalio sam se, ali sam odbijen i od strane Ministarstva uz isto obrazloženje. Nakon druge odbijenice pokrenuo sam spor na Upravnom sudu u Rijeci i baš prije neki dan sam dobio konačno uporabnu dozvolu što je za mene velika satisfakcija rekao nam je ovaj čovjek prije nekoliko godina kada smo ga posjetili.
Mnoge generacije djece su u šezdesetim i sedamdesetim godinama posjećivale ovo selo zbog rodne kuće Rade Končara koja je bila povijesni muzej nekih prošlih vremena. Mnogi istaknuti građani Republike Hrvatske su prva znanja iz povijesti naučili baš u ovoj kući u samom srcu Nacionalnog parka Plitvička jezera. Uz mala ulaganja ovaj objekt bi se mogao obnoviti i cijelo selo pretvoriti u turističku atrakciju koja bi mogla biti u mnogim turističkim ponudama i destinacijama. Napuštamo Končarev kraj razmišljajući hoće li se to jednog dana ponovo dogoditi. Za početak bi velika stvar bila i da se sustavno riješi pitanje legalizacije objekata i kuća u kojima ljudi žive.
