Pustinju (samostan) osnovali su u 16. stoljeću poljički svećenici glagoljaši koji su bježeći pred Turcima stigli na Brač. Do Pustinje Blaca može se stići iz više smjerova, ali uvijek i samo pješice. Put kojim su stoljećima gazile mazge i konji i danas je jedina veza sa svijetom.
Posjetitelji mogu doći automobilom iz Nerežišća, preko područja Vidove gore do predjela Dragovoda, a onda trebaju pješačiti oko pola sata do Blaca. Do muzeja i samostana u Blacima može se doći i brodom iz Bola do blatačke uvale, odakle se nastavlja put polusatnim pješačenjem. Začetak pustinje bila je kamenjem pregrađena pećina – prvo sklonište poljičkih svećenika. Uz strmu liticu vrijedni su pustinjaci dozidali crkvu i samostan, stambene i gospodarske zgrade, a prostrane šume pretvorili u bogate vinograde i maslinike. Pravo je čudo kako su se stanovnici Blaca borili s divljom prirodom i škrtim otočkim zemljištem i održali u takvim uvjetima puna četiri stoljeća.
Blatački glagoljaši su radom i požrtvovnošću stekli veliki posjed – poljoprivredna zemljišta, trgovačke brodove, bogatu knjižnicu, tiskaru … Sačuvani inventar pustinje, današnjeg muzeja, uključuje i vrijednu astronomsku zbirku posljednjeg pustinjaka, don Nikole Milićevića, koji je umro 1963. godine. Blaca su izniman spomenik ljudskoga rada i ljudske izdržljivosti, s izuzetnim povijesnim, gospodarskim, umjetničkim i znanstvenim sadržajima. Pustinja Blaca je pravi prirodni i kulturološki fenomen, čudesna oaza mira i uspomena na davno prošla vremena.
