Malo je poznato da je Milena počela da piše i komponira pjesme još od svoje prve ploče iz 1971.
– Kad bih računala i te moje prve pjesmice sa prvih singlica u godine staža, odavno bih bila penzioner.
– Ni sama ne znam kako sam još tada napisala i komponirala moje prve dvije pjesmice “Volim te dragi” i “Ja živim za tebe”. Osvojila sam priznanje “Ljepotica festivala” i kao nagradu od strane stručnog žirija dobila sam pravo da snimim ploču, i to za čuveni Jugoton. Čak i na toj prvoj ploči za Jugoton su dva moja teksta “U zagrljaj tvoj neću da se vratim” i “Zašto drugu gledaš”.
Tako se ova muzikalna Banjalučanka još od svojih prvih ploča oprobala i kao tekstopisac i kao kompozitor. I poslije polustoljetne karijere, kad se podvuče crta, Milena je autor većine svojih pjesama.
– I za pisanje i komponiranje treba dara, kao i za pjevanje. I ti moji prvi pjesmičci imaju neku zaokruženu priču. Danas smo svjedoci, čak i kod vrhunskih i izvikanih tekstopisaca, nabacivanja stihova, tek toliko da se rimuje
Na svom prvom LP-iju iz 1980. godine snimila je Mica i legendarnu pjesmu “Banjaluko i ta tvoja sela” sa kojom je i počela da pjeva još u prvom razredu osnovne škole.
– Ta pjesma je u prvobitnim verzijama počinjala sa “Banjaluko, grom u tebe puko” i “Banjaluko, vatrom izgorjela”. Te verzije sam slušala sa radija, pjevali Safet i mnogi drugi veliki pjevači, a meni bilo krivo kao djetetu i ponosnoj Banjalučanki da se moj rodni grad proklinje u pjesmi.
– Odmalena sam zaljubljena u moju rodnu Banjaluku pa sam poželjela da je i ja ovjekovječim na neki svoj način. Kako nekad, tako i danas – sve mogu da propustim ali “Banjaluku” pjevam obavezno na svakom nastupu. E, kad sam je snimila na ploči, ja sam prva napisala i pokrenula stih “Banjaluko i ta tvoja sela”.
Milenin glas odiše nekom tihom setom, a takvi su i Milenini stihovi – pitki sentiši bez teške patologije: “Poželi nam majko sreću”, “Jaka žena”, “Zar ti mene nije žao”, “Niko kao ti”, “Prihvati me u svoj dom”, “Odlazim”, “Oči smeđe”, “Nadaš li se meni zavičaju mio”, “Žao mi je”, “Kad bih mogla samo da te vidim”, “Kad bih mogla da te zaboravim”, “Veruj mi”, “Nije meni lako zaboravit’ tebe”, “Nema tebe pored mene”, “Danas je moj dan”, “Uteši mi dušu”, “S tugom gledam pisma požutela”, “U mom srcu ti ne živiš više”, “Ne pitaj me šta mi je”, “Nema sreće a ni tuge veće”, “Plave oči”, “Šta sudbini ja dugujem”, “Dani čežnje ne prolaze”, “Kasno smo se dragi sreli”, “Ja ti želim sreću”, “Neka naša ljubav cveta”, “Prava ljubav jednom mora doći”…
– Svaka riječ u “Jakoj ženi” je istina mog života, to je jedina moja pjesma koja je sto posto autobiografska. Kad sam preživjela sve te tragedije iz 90-ih), posle mnogo neprospavanih noći i isplakanih suza, rekla sam samoj sebi: “Milena, moraš dalje, ti si jaka žena”.
– I moji najveći sentiši su sa optimističkim krajem. Nikad ne kunem u pjesmi, ni sebe ni druge, niti prizivam neko prokletstvo. Drago mi je da je veliki Buca Jovanović primjetio: “Ti Milena imaš višak emocija.” Himzo Polovina mi je poslije jednog koncerta rekao : “Sine, nastavi da pjevaš te tvoje tužne pjesme, tvom glasu se vjeruje.”
