Darko Perić je čovjek uz čije se pjesme slavilo, tugovalo, lumpovalo. Mnoge njegove pjesme su poznatije od njega samog, a posljednjih godina mnogi su se pitali što se dogodilo sa ovim čovjekom. Gotovo sve radio stanice koje njeguju staru narodnu muziku vrte njegove hitove, a većina današnjih slušatelja gotovo da ne zna ništa o čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag u narodnoj muzici.
– Rođen sam u Kragujevcu, otac mi je iz Čumića, majka iz Jabučja. Otkad znam za sebe živim u Rekovcu i ne mislim da mijenjam zadnju poštu ističe Darko Perić.
Na takmičenju za “Prvi glas Levča” početkom 80-ih u Tečiću mladi i raspjevani Darko Perić prvi put se latio mikrofona.
– Na nagovor starijeg druga Miće Rašića naučio sam pjesmu “Topla zima, plava žena”. Poslije mog pjevanja primjetio sam samo da je onaj narod u sali ustao sa klupa. Mislim da od silne treme nisam ni čuo aplauze publike. Tek kad se završilo takmičenje, sjetio sam se da se nisam javio roditeljima.
Na takmičenju pjevača amatera “Raspjevana jesen” 1986. godine u organizaciji Radio Šapca Darko Perić je napravio odlučujući korak prema snimanju prve ploče – plasirao se u 12 najboljih u konkurenciji hiljada prijavljenih pjevača amatera sa teritorije bivše države.
– To je bio ogroman uspjeh. Primjera radi, te godine Mira Škorić nije uspjela da se plasira u finale. Ulazak u prvih 12 na “Raspjevanoj jeseni” omogućio mi je nastupe u najpoznatijim kafanama u Šapcu i okolini.
Uslijedio je i treći festival na kome će Darko Perić načiniti odlučujući korak za snimanje prve ploče – festival “Mlava peva julu” u Petrovcu na Mlavi.
– Za večer sam zarađivao koliko i moj otac kao šef benzinske pumpe “INA” za mjesec dana. Festivali i diskografija me nisu zanimali, ali sam ipak otišao na festival na insistiranje mog kuma Slobodana. Poslije desetak dana selektiranja došao je red na mene.
– Kad su me prozvali, mislio sam da se ne javim, ali moj kum me podiže i izvede na binu. Nastupio sam sa pjesmama “Kraj potoka bistre vode” i “Dijana ljubavi”. Poslije otpjevane prve pjesme čuo sam Docin komentar: “Ovaj dečko je prošao u 12.” U finalu sam osvojio prvu nagradu publike i drugu nagradu stručnog žirija. Doca je rekao mojim roditeljima da mi treba vremena da se iskalim u kafanama, ali da PGP računa na mene kao veliku nadu.
Tako je i bilo. Uslijedila je munjevita diskografska karijera Darka Perića (četiri albuma za četiri godine). Od 1987. do 1991. godine snimio je četiri albuma u izdanju PGP-a sa nekoliko vječnih hitova i pejsama sa snagom evergrina: “Na dan tvog venčanja”, “U laži su kratke noge”, “Ti si ruža a ja trn”, “Nema te više u mojoj duši”, “Kad bi se poljupci u pismima slali”, “Mene lažu da ću naći utehu za sebe”, “Ne volim beli veo”, “Što smo više tuđi, za tobom sam luđi”, “Pukni časo”…
Darko Perić je ostao u sjenci svojih hitova. Darkove pjesme potpisuju najveći autori i šefovi ansambala: Doca Ivanković, Novica Trifunović, Časlav Đoković, Mijat Božović, Rade Vučković Niški, Tomica Miljić, Mirko Kodić, Zoran Đorđević Sanduče, Boban Prodanović.
Teško je naći pjevača u povijesti narodne muzike koji se sa takvim filozofskim mirom odrekao slave i popularnosti. 1994. godine uslijedio je pravi šok i za kolege i za obožavateljice – Darko Perić je mikrofon zamijenio volanom!
– Posle snimljenog četvrtog albuma direktor PGP-a mi je ponudio da snimim četiri video spota. Sjećam se, prvi put sam video motore na četiri točka i neke bjesne čamce koje voze kaskaderi. Snimio sam za to vreme visokobudžetne, prave filmske spotove. Kad smo snimili, Doca mi je rekao da se nasadim ispred televizora i da očekujem sebe uoči dnevnika.
– Dnevnik počinje, spiker čita sa onih listića, a u jednom momentu vidim ruku koja pruža papir. Spiker uzima taj pair i čita: “Stiže nam i najnovija vest. Zbog rata u Hrvatskoj, ukidaju se sve muzičko-zabavne emisije.” Ja gledam i plačem. Jednostavno, shvatio sam da sam rođen u pogrešno vrijeme. Sreća je odabrala neke druge.
Od 1994. godine, kad sam batalio pjevanje, otišao sam za Italiju i postao vozač teških kamiona – hladnjače, auto vozovi. Imam preko četiri milijuna prijeđenih kilometara, a u bivšoj Jugi se išlo u penziju sa milion kilometara.
