Nismo mi u Bačku došli zato što nam se negdje išlo i što smo željeli da napuštamo naš stari kraj. Došli smo jer je tamo gdje smo živjeli sve bilo razoreno u ratu i uslova za normalan i prosperitetan život nije bilo.Ovako je, 68 godina pošto je u Riđicu, bačko selo naslonjeno na granicu sa Mađarskom, doveo 2.495 svojih zemljaka iz Dalmacije, govorio Mihajlo Olujić. Rođen je u Bilišanima kod Obrovaca, 90 mu je bilo ljeta, ali mu je bilo bistro, i sjećanje na 1. prosinac 1946, kada su budući Riđičani stigli u ravnicu.- Sabirno mjesto za nas iz Bukovice bio je Zadar, odakle smo brodom prebačeni do Bakra – ispričao je tada za srpske medije. Odatle smo vozom krenuli ka Bačkoj i, posle sedam-osam dana, konačno stigli u novi zavičaj.Luka Bakar će, da podsjetimo, dvije godine kasnije postati odredište nekim drugim ljudima, među kojima je bio i priličan broj kolonista, ali u suprotnom smjeru: u nju će, možda u istim vagonima, stizati informbiroovci, da bi odatle, brodovima, bili prebačeni na Goli otok.Što se, pak, Dalmatinaca koji su zauvijek ostali u Riđici tiče, oni su, gradeći svoje i živote svoje djece, prošli sve kolonističke muke: strašnu poratnu glad i prisilni otkup, težak rad u seljačkim radnim zadrugama, mučno prilagođavanje novom, ne uvijek prijateljskom okruženju…- Uprkos svemu, imali smo i snage i pameti da preporodimo selo, izgradimo puteve koji ga povezuju sa drugim mjestima, podignemo novu školu, i školujemo našu djecu… – nabrojio je Olujić samo dio onoga što su Dalmatinci radili u novom zavičaju. Takođe na sjeveru, svega pet-šest kilometara od Riđice, nalazi se i Stanišić, u kojem je 1945. i 1946. naseljeno 5.150 kolonista iz Dalmacije. Zajedno, ta dva mjesta zapravo čine svojevrsnu dalmatinsku enklavu, svakako najveću u Srbiji.- Stari zavičaj sanjam svake noći, iako sam u njemu živeo jedva 14, a ovdje preostalih 68 godina – ispričao je medijima, Dušan Dvokić (82), rodom iz Plavnog, kod Knina. – Ovdje sam prvi put u životu video blato, u našem kamenjaru nije ga bilo.Kao i Olujić, i on se živo sjeća kamiona kojim su stizali do Zadra, broda koji ih je odvezao u Bakar, stočnih vagona u kojima su, danima, putovali do ravnice… Ali i zablude oko konačnog odredišta ka kojem su krenuli.- Nama su govorili da ćemo biti naseljeni u Apatin, koji je i tada bio veliki i razvijen grad. Tek kad smo stigli, shvatili smo da nije tako. Kasnije su nam rekli da je sve, još ranije, dogovoreno u Splitu i da će u Apatin Ličani.
