Marijan Matijević (1878 – 1951) je za vreme Tita bio najjači čovjek u regiji. On je bio svjetski fenomen po tome što su mu sve kosti bile duple, što se jasno vidi na rendgenskim snimcima koji i danas postoje u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.
– Prije četiri godine slušala sam na Radio Beogradu, povodom Teslinog rođenja, emisiju u kojoj je gost bila Milica Kesler, arhivistkinja muzeja. Govorila je kako je Tesla bio prijatelj sa sportistima i kao prvog je spomenula je mog djeda Marijana Matijevića – ispričala je Irena Matijević unuka najjačeg Ličanina.
Irena je diplomirani turizmolog u mirovini, a u svom stanu čuva pedesetak djedinih odlikovanja.
– Djed Marijan nosio je sa sobom slike na kojima su mu napisali posvete Nikola Tesla i Mihajlo Pupin.
Iako nije upoznala djeda, jer je rođena 1956, pet godina nakon njegove smrti, Irena zna mnogo o čovjeku koji je izbacio iz ringa jednog Prima Karneru, bokserskog šampiona svijeta, nosio kamen težak 600 kilograma i golim rukama savijao dvadeset milimetara debelo gvožđe kao da je u pitanju staniol. Dva tako savijena komada gvožđa nalaze se u zbirci koju je Irena donirala muzeju.
– To su mi jedini komadi koje je djed svojeručno “obradio”. Sve ove uspomene sačuvao je moj tata Marko Matijević, jedan od jedanaestero djece koliko je Marijan imao. Djed Marijan bio je oženjen Irenom Kon, po njoj sam ja dobila ime. A moj tata bio je cijelog života vojno lice i selili smo se širom Jugoslavije. Prije nego što je stupio u vojsku, u Zagrebu je završio srednju građevinsku školu i bio je u generaciji s kasnije generalom Viktorom Bubnjem i Zvonkom, bratom Ivana Gorana Kovačića. Imam njihove fotografije iz škole – priča Marijanova unuka.
Njen otac Marko čuvao je dragocjene Marijanove uspomene, a iza snažnog Ličanina ostale su brojne legende. Za života širom svijeta prozvali su ga Hrvatski Samson, a upravo to je naziv brojnih snagatorskih klubova u Hrvatskoj. Mogao je zubima da podigne bure piva teško 50 kilograma, a nakon nastupa da pojede cijelo janje za jedan obrok.
Novac koji je Matijević zarađivao uglavnom je poklanjao ljudima širom Jugoslavije. Za zasluge za narod jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito Marijanu je krajem četrdesetih poklonio autobus.
– Taj autobus poslije je prodala moja baka Irena. Obitelj baš nije bila u najboljim odnosima, pa baka Irena nije imala s kim da se posavjetuje.
Irenin otac nije volio mnogo da priča o Marijanu, ali neke je detalje ipak otkrio kćeri.
– Govorio mi je da je djed Marijan triput bio kod Tita. I uvijek je dolazio s pištoljem. Obezbjeđenje nije ni pomišljalo na to da mu ga oduzme.
Lički super čovjek počeo je karijeru kao pružni radnik. Potom odlazi u Berlin, gdje radi kao nosač, sve dok u nekim novinama nije video da u cirkusu nastupa tada poznati atletski šampion koji izaziva na dvoboj sve koji hoće. Ko ga pobijedi, dobiva 500 zlatnih maraka. Marijan se odazvao, lako pobijedio protivnika i 1900. on počeo izazivati za novac. Niko ga nikad nije pobijedio. Zaradio je mnogo novca, a 1927. dio svojih prihoda s predstava darovao je Nikoli Tesli za njegov istraživački rad.
Marijan je umro 1951. i sahranjen je u Županji.
Junak iz Like. Natpis je to na starom mramornom spomeniku iznad grobnog mjesta u četvrtom redu desno na samome ulazu na Gradsko groblje u Županji. Taj natpis govori sve o čovjeku koji je sam za sebe znao reći da je rođen „pod silnim Velebitom…, gdje se sije rđa, a junaci niču“. Pokopan je tu na sam Božić 1951. godine, a 20 godina posle pored njega spustili su i tijelo voljene supruge Irene s kojom je imao šestoro djece – Ljubicu, Marka, Miru, Šteficu, Nikicu i Zdenku.
I Zdenka, kao njihovo najmlađe dijete i jedina koja je cijeli život ostala u Županji, pokopana je u roditeljsku grobnicu o čemu svjedoči drveni krst postavljen ispred samoga spomenika s njenim imenom.
