razvojni_logo_cb_s

Cetingrad: Sajam koji spaja ljude

Već tradicionalno, svake se godine bez velike medijske pompe i reklame, rijeke ljudi slijevaju 19. ožujka prema Cetingradu u Karlovačkoj županiji: dolaze na jedan od svega još nekoliko sajmova poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj. Tada mala multietnička općina uz granicu s Bosnom – naseljavaju je Hrvati, Bošnjaci i Srbi, kojih po posljednjem popisu stanovništva zajedno ima svega nešto više od dvije tisuće – postaje zamalo pretijesnom za sve posjetitelje s Korduna i Banije, ali i iz Like, Dalmacije i BiH. Svi oni u prvom redu dolaze razgledati dobre konje po kojima je sajam i poznat, no i kupiti sve što im treba prije proljetnih poljoprivrednih radova.

Nepregledne kolone automobila svih registracijskih oznaka najavljuju da će ovaj sajam biti jedan od najposjećenijih. Lijepo vrijeme privuklo je u Cetingrad već najmanje desetak tisuća poljoprivrednika i drugih koji se na neki način bave tom djelatnošću ili ih ona zanima. Ratne ruševine što se još vide na svakom koraku mnoge podsjete na neka grublja vremena, ali danas se ovdje sklapaju novi poslovi i rađaju prijateljstva između ljudi svih nacionalnosti s obje strane granice. Politika, barem danas, ne stanuje ovdje i sve zanima samo to kako što povoljnije kupiti ili prodati neki proizvod te ostvariti novo korisno poznanstvo.

Na ulazu u Cetingrad dočekuje nas kamion s reklamom za tradicionalnu ‘Štraparijadu’ koja se održava u Izačiću kod Bihaća, no pogled na nju odvraćaju nam taktovi poznate pjesme što dopire iz obližnjeg kafića: dani idu, vreme brzo leti, sestro moja da mi te videti (…) kamen tuge sa srca bi pao, kad bi moju sestru ugledao… Ovu pjesmu, bez koje je nemoguće zamisliti bilo kakvo zavičajno druženje u Srbiji i njezinoj dijaspori uživo izvodi lokalni sastav, a u njoj ovdje uživa i društvance iz Vrhovina i Korenice, koje redovito posjećuje većinu ovakvih sajmova. No, bend ubrzo započinje novu stvar, pa za ekipu iz Slunja svira Thompsonovu pjesmu: kad se sjetim suza krene, zamirišu uspomene…

S najvećom kolonom probijamo se kroz nepreglednu uličnu gužvu, pa pored crkve idemo prema prostoru gdje su konji i ostala stoka. Milan iz Gračaca očekuje da će za svoje upravo u Cetingradu pronaći kupca.

– Na mnogim su ‘štraparijadama’ osvajali nagrade. Ako se baviš šumskim poslovima, ovo su konji za tebe – uporno objašnjava zašto bi bilo dobro baš od njega kupiti životinju. Kako bi ih prodao, omogućuje djeci da se slikaju uz ponije, pa mališani u redovima čekaju pred tim prelijepim životinjama. Žamor uz njegov štand prekida brujanje traktorskih motora koje ovdje prodaje tvrtka iz Slavonije. Susrećemo potom ljude iz Donjeg Lapca koji nam objašnjavaju kako upravo njihov Lapčanin nudi zasigurno najbolje konje.

Vrijedne domaćice zastajkuju pored štandova sa sadnicama i voćkama, a ljubazni im trgovci objašnjavaju kako da ih iskoriste na najbolji način. Kroz gužvu dolazimo i do štanda s kozama i zečevima, posebno zanimljivima brojnoj djeci u pratnji roditelja.

– Imate ovdje sve za poljoprivredu, od igle do lokomotive. Lijep dan doveo je ovamo masu ljudi – objašnjavaju nam stalni posjetitelji sajma i sličnih manifestacija. Pristupačne cijene hrane i pića napunile su terase lokalnih kafića, ali i štandove i šatore više od dvadeset ugostitelja iz svih krajeva Hrvatske, pa je teško izbjeći zaključak da cetingradska manifestacija ima pozitivan ekonomski učinak na cijeli ovaj dio Karlovačke županije.

I pri odlasku iz Cetingrada prolazimo uz ostatke nekadašnjih kuća srušenih u nemilim zbivanjima prije četvrt stoljeća, no slike iz prošlosti učas zamjenjuje živost današnjih, pa bacamo posljednji pogled na ljudsku vrevu koja trguje, druži se i uz muziku sklapa prijateljstva. I ova je manifestacija očit dokaz da život spoji ono što politika razdvoji, unatoč tome što se informacije o sajmu mogu pronaći na svega nekoliko za poljoprivredu specijaliziranih internetskih portala. Okupljanje u Cetingradu most je suradnje i prijateljstva među ljudima, pa bi mu zasigurno trebalo posvetiti puno više medijske pažnje.