Vasilije Ostroški službovao je u mnogim gradovima, od Mostara, preko Herceg Novog i Pljevalja, Morače, do Ogonošta i Bjelopavlića. Preminuo je 1671.godine, a njegove mošti i grob čuvaju se u manastiru Ostrog u Crnoj Gori. Postoje brojna svjedočenja ljudi da su molitve upućene ovom svecu uslišene. Svako kome je ovaj svetac pomogao prilikom sljedeće posjete Ostrogu zapisuje svoju priču i ostavlja u Gornjem manastiru, a monasi ih skupljaju ,čuvaju i pretvaraju u knjigu. Kada idete na Ostrog čućete da ljudi govore ” Idemo kod sveca” ,kao da je živ, jer se vjeruje da njegov duh obitava u manastiru. Jedno svjedočenje ispričao je umirovljeni vladika Atanasije, govoreći o djevojci koju je obuzeo bijes, a sveštenstvo tražilo spas od Svetog Vasilija. Prvo su bližnji tražili pomoć u manastiru Žitomislić. Oci su čitali molitve, al zovnu iguman Danilo vladiku i upita šta da radimo? Vodite je svecu,rekao je. Dođoše gore ,ona se naslonila na kovčeg sveca i plakala dugo. Nakon toga su je odveli dolje da se odmori. Djevojka je počela da povraća, prema priči vladike Atanasija. Kad se smirila vratili su je, prenoćila je ovdje i vratila se zdrava u Žitomislić,pošto je otuda. Udala se nakon nekog vremena. Svetac koji hoda nije prvi put da su ga pobožni ljudi viđali. Jer kažu kad se osjeti miris tamjana da je to od sveca. Zato su njegove cipele uhodane, vidi se da su đonovi išli i viđen je nekad da sidje i kadi dolje. Znači živ je, pričao je Atanasije.
