razvojni_logo_cb_s

Provjerite koliko pravih prijatelja imate: Pet glavnih pokazatelja

Istraživanja su pokazala da ljudi s bogatim društvenim vezama imaju manji rizik od raznih zdravstvenih problema, poput depresije, tjeskobe i srčanih bolesti.

Kada na osnovu naših vrijednosti i uvjerenja, kao i zajedničkih interesa kažemo za nekog da nam je prijatelj znači da smo ostvarili odnos s drugom osobom.

Definicije prijateljstva sigurno se razlikuju od osobe do osobe, a ono što je možda svima zajedničko jeste to da je prijateljstvo odnos u kojem osobe nešto daju i nešto primaju. Odnos traje dokle god su zadovoljene potrebe jedne i druge strane.

Prema teoriji transakcijske analize (psihoterapijski pristup), u svakom odnosu, kako bi on postojao, moraju biti zadovoljene sljedeće potrebe:

1. Potreba za sigurnošću

Ova je potreba u prijateljstvu zadovoljena kada između dvije strane postoji povjerenje, kada je osoba slobodna i sigurna da dijeli svoju intimu bez straha da će biti osuđena. Ova potreba zadovoljava na način da obje strane daju drugoj strani pravo da se osjeća kako se osjeća, misli na način koji je za nju u redu, bez osuđivanja i prosuđivanja. Nije suština u tome da svaki put razumijemo nego i da poštujemo drugu stranu.

2. Potreba da i druga strana inicira

Uzmimo na primjer da samo mi zovemo prijatelja na druženje ili ga zovemo da ga pitamo kako je. I čak ako nismo osoba koja broji ko je koga i koliko zvao, nakon nekog vremena što iniciramo samo mi, odnos će polako početi da se gasi jer nije zadovoljena „odnosna potreba“ da i druga strana inicira. Odnos je dvosmjerna ulica i ako nam je do odnosa stalo, s vremena na vrijeme ćemo pokazati inicijativu, piše Ordinacija.

3. Potreba da imamo uticaj na drugu stranu

Za to nam može poslužiti odnos dviju prijateljica od kojih se jedna žali drugoj. Sate i sate provode na kafi i jedna se žali, a druga daje savjete. Ako nikada, ama baš nikada, ova koja se žali ne primijeni nešto od ponuđenih „savjeta“, znači da ova koja daje savjete nema baš nikakav uticaj na odnos.

I u tom slučaju može se dogoditi da se odnos polako počne gasiti jer nije zadovoljena potreba za uticajem. Žaljenje s jedne strane i spašavanje s druge, bez ikakvog učinka može biti psihološka igra, a to sigurno nije karakteristika pravog prijateljskog odnosa.

4. Potreba za samoodređenjem

To znači da svaka osoba u odnosu ima osjećaj sebe. Da se ne mijenja zbog druge strane već da u taj odnos unosi sopstveni identitet. U slučaju da se neko mijenja zbog druge strane, takođe možemo govoriti o nekoj vrsti igara. Recimo, u odnosu s nekim prijateljem imamo potrebu da stalno razmišljamo o njegovim potrebama, i to nauštrb sebe. U tom odnosu počinjemo da se gubimo kao jedinstvene osobe sa svim svojim značajnim karakteristikama i opet – to nije prijateljstvo.

5. Potreba da izrazimo ljubav, bez straha i cenzure

Ljubav možemo izraziti kroz riječi i dijela. Ako druga osoba ignoriše naša djela ili ih na bilo koji drugi način ne prihvata, nakon nekog vremena izgubićemo volju da ih činimo za tu osobu.

Prijateljstvo je odnos, a za svaki odnos treba se potruditi. To ne znači mučiti se, već razmišljati o tom odnosu i činiti stvari kako bi on rastao i razvijao se. Inicirati, uticati, izražavati ljubav, ne osuđivati i prosuđivati. Ako toga nema, odnos se gasi, što je sasvim razumljivo i normalno.

Ovu temu najbolje bi bilo zaključiti izjavom Ralpha Waldo Emersona: “Jedini način da imaš prijatelje jeste da budeš prijatelj.”