Vesna Pećanac, poznata po ulozi u kultnoj seriji “Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo”, primjer je kako život može ispisati priče s elementima drame, tuge i snage. Rođena 18. lipnja 1947. u Ljubljani, Vesna potječe iz Drvara, a veći dio svoje karijere provela je u beogradskom Ateljeu 212, gdje je 1800 puta izvela monodramu “O kakav divan dan”.
Kao mlada djevojka, Vesna se odlučila za glumu kako bi izašla iz sjenke stereotipa u obitelji gdje ju je otac oslovljavao s “sine” i savjetovao da izbjegava štikle i lovi s puškom. “Upisala sam glumu da bih se nanosala lijepih haljina,” govorila je Vesna sa šalom i tugom, jer je kasnije dodala: “Sve lijepe haljine na filmu dobila je Tanja Bošković, dok su meni pripadale otkačene, ali drage uloge.”
Vesna je bila udana za poznatog režisera Živka Nikolića, s kojim je imala dva sina. Tijekom zajedničkog života ostvarila je mnoge značajne uloge u filmovima i kazalištu, a njihova suradnja na projektima bila je kreativna i produktivna. No, nakon Živkove smrti, Vesnin život ušao je u teže poglavlje.
Suočena s financijskim problemima i obiteljskim poteškoćama, Vesna je živjela skromno, preživljavajući od mirovine od samo 7.000 dinara. Pad u depresiju dodatno je pogoršan saobraćajnom nesrećom i oboljenjem od koronavirusa. Iako ima svoju kuću i nije beskućnica, često se oslanjala na narodnu kuhinju za osnovne obroke. Kolege i prijatelji pomogli su joj koliko su mogli, no sustavna podrška izostala je.
S obzirom na to da je njezin pokojni suprug bio iz Crne Gore, Vesna je zatražila crnogorsko državljanstvo. Dana 24. veljače 2022., tadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore, Aleksa Bečić, javno je izrazio podršku njezinom zahtjevu na Twitteru, ističući kako je država dužna zahvaliti Vesni i njezinoj obitelji za doprinos crnogorskoj kulturi.
Vesna Pećanac, s neosporivim talentom i osobnošću, ostavila je značajan trag u umjetnosti. Njezina priča, iako često ispunjena izazovima, podsjeća na snagu ljudske volje i važnost zajedničke brige za umjetnike koji su zadužili naše društvo.
