Prašnjavi putevi Like, Dalmacije, Banije i Korduna, novinaru istraživaču će donijeti brojne neispričane priče, otvoriti brojne teme, ali i otkriti detalje o kojima šira javnost ne zna puno. Ljude iz naše današnje priče vezuju dvije stvari: ne tako davno bili su uspješni studenti, bankarski službenici, političari, a danas životare od sitne poljoprivrede u gotovo pustim selima. Zahvaljujući poljoprivredi u kojoj im nitko nije pomogao , danas osiguravaju kakvu takvu egzistenciju.a kuća © Miroslav Ma
O ovim temama i ovim ljudima danas se ne govori. Često to nije baš popularno, a neki od ovih ljudi su ionako stavljeni nezasluženo na margine društva. Jednostavno nisu se našli u pravo vrijeme na pravom mjesto, i nisu imali nikog da ih pogura. Neki su možda nekom i zasmetali.
Čini se da je priča o Mileni Plećaš pokrenula lavinu, otvorila pandorinu kutiju, pa je red da baš mi koji smo prvi ispričali priču o Mileni pokrenemo i brojne druge teme o kojima se ne govori.
Ličko selo Krbavica nedaleko od Korenice bilo je prvo selo iz pilot projekta povratka u ove krajeve. Danas se sa sigurnošću može reći da je taj projekat propao, a da selo od izumiranja čuva preostalih desetak stanovnika.
Milena Plećaš sa decom © Miroslav Mašić
Milan Mirić iz Krbavice, bio je jedan od organizatora cijelog tog procesa a nekoliko godina svog života je proveo upravo radeći u nekoliko humanitarnih nevladinih organizacija u Istočnoj Slavoniji baš na projektima povratka. U to vrijeme uspješna karijera, a onda preko noći silom prilika povlači se iz javnog života i svoju egzistenciju već jednu deceniju osigurava kroz malu poljoprivredu, u selu sa desetak staraca.
Milan danas ima desetak krava, od kojih osigurava golu egzistenciju, razmišljajući o nekadašnjim vremenima kada je Krbavica bila puna ljudi i kada se od poljoprivrede moglo solidno živjeti. On se slaže sa tim da život u selu nestaje, a to je i vidljivo na svakom koraku.
Neke medije u Srbiji ljetos je zainteresovala priča Rajka Obradovića iz okoline Gračaca koji je kao malo dijete stigao 1995. u Srbiju, da bi se odmah po završetku Pravnog fakulteta vratio u rodno selo, gdje će kaže pokušati razraditi farmu sa stokom koja je nekad odlično radila, te bar neko vrijeme ostati živjeti u selu koje je gotovo pusto.
Ukoliko pitate ove ljude zbog čega su se vratili nakon svega svi će vam navesti emocije i ljubav prema zavičaju, ali u praksi glavni razlog je skoro uvijek loša ekonomska situacija i nemogućnost zasluženog napredovanja.
Kuća © Miroslav Mašić
U istom kraju, na području Općine Gračac, u Donjoj Suvaji, zatičemo Marka Jovanića koji se nakon završenog fakulteta zbog osjećaja nepravde koju je doživio u Srbiji, vraća u još jedno polupusto selo gdje živi od skromne poljoprivrede te onoga što je sam stvorio bez bilo čije pomoći.
Ovaj mladi čovjek malo toga zna o evropskim poticajima, a ponovno kretanje od nule pokazuju žuljevi na rukama. Za neko bolje sutra bori se isključivo sa svojim radom, a već se navikao da pomoć ne dobija od nikoga.
Na drugom kraju Like, u selu Trnavac kod Korenice živi Ljubica Lončar nekadašnja zaposlenica banke i šalterska službenica. Ovu fakultetski obrazovanu ženu koja je i u Srbiji radila u jednoj prodavnici, životni putevi u poslijeratno vrijeme dovode u Trnavac u kojem trenutno ima samo 6 stanovnika. Rad od jutra do sutra i briga o svojim ovcama i kravama osiguravaju joj samo pusto preživljavanje, ali kaže jako joj nedostaje društveni život kojeg je nekad imala.
Napuštena lička sela © Miroslav Mašić
Milana, Milena, Rajka, Marka i Ljubica je na desetine u mnogim povratničkim selima u Hrvatskoj. Prašnjavi putevi raznih kolana su ih doveli tamo. Neka vrsta nepravde ili loše situacije ih je dovela u gotovo u pusta sela.
Tihi, skromni, samozatajni, jednom riječju ljudi kojima je samo na umu kako preživjeti, čini se da su još jednom gurnuti na margine gdje ne pripadaju. Poljoprivreda im osigurava puko preživljavanje, ali to nije dovoljno. Pogotovo u današnje vrijeme kada sve više mladih ljudi odlazi trbuhom za kruhom u treće zemlje, kad se u povratničkim mjestima ne može naći dobar mehaničar, a kamoli fakultetski obrazovan čovjek.
