Bolji poznavaoci prilika će često reći da je jedino Manastir Rmanj u Martin Brodu oaza mira i molitve koje je otvorena cijele godine i kojeg obilazi sve već broj turista i putnika namjernika.
Naime, točna godina osnivanja manastira Rmanj nije nam poznata, ali se njegovo utemeljenje s pravom može datirati krajem 15. vijeka. Pisani spomen o manastiru Rmanj nalazimo u Kruševskom pomeniku, s kraja 15. vijeka, ali, također, 1498. godine manastir Rmanj se pominje u vezi izrade ikone Presvete Bogorodice, koju rmanjskom manastiru poklanjaju vojvode Petar, Petrašin i Vukodrag.
Manastir Rmanj se pominje i 1515. godine, a pronađeni manastirski štambilj datira iz 1553. godine. Prvo veliko stradanje ove svetinje pominje se 1563. godine, kada je manastir spaljen. Od 1566. godine sjedište Dabrobosanske episkopije nalazilo se u Rmnju, više od jednog vijeka.
Najznačajniji mitropolit koji je stolovao u Rmnju jeste mitropolit Teodor (1601-1619), za čijeg je arhipastirstvovanja osnovana bogoslovija u manastiru Krka, 1615. godine.
– Rmanj je povijesni biser, neprocjenjivo blago o kojem se, nažalost, ne zna mnogo. Valjda je to i zbog njegovog zemljopisnog položaja, jer je, poput istinskog bisera, skriven od slučajnih pogleda. Da nije skriven vjerovatno ga danas ne bi ni bilo. Ovako je opstao da bi sve nas u sebi sabirao, da ovdje, u ovim krševitim krajevima, očuvamo vjeru pravoslavnu i ime srpsko. Rmanj je najznačajnije bogoslužbeno mjesto u našoj Eparhiji bihaćko-petrovačkoj, pa smo iz tih razloga i imenu Eparhije dodali sufiks „rmanjska“, baš zato da bismo istakli važnost ove svetinje – govori episkop Sergije, doživljavajući ovaj manastir kao svoj jedini dom, jer, kako sam kaže, bilo gdje da pođe, iz Rmnja odlazi i Rmnju se vraća.
