Župa Plaški spominje se 1163. godine uz župe Krbava, Bužani, Vinodol, Novigrad i Modruš koje hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III. daruje splitskom nadbiskupu Petru i to u kontekstu potvrde odluke prethodnog kralja Geze II, što znači da je župa postojala i prije.
Preuzimanjem velike županije Modruš knezovi Krčki su zauzeli i Plaški, u to doba ne doduše kao svoji direktan posjed, već najvjerojatnije uspostavljanjem vazalnog odnosa s nižim plemstvom od kojih su najpoznatiji Zebići. Na priloženom isječku iz karte Karlovačkog generalata iz 1775. godine, vidi se ucrtano naselje Zebići a ta se porodica spominje kroz povijest kao uvijek vjerna knezovima Krčkim Frankopanima.
Čuveni kralj Matijaš Korvin je 1481. godine potvrdio knezu Stjepanu III. Frankopanu i njegovom sinu knezu Bernardinu “utvrđeni grad Tržan i grad Modrušu, te kaštele Vitunj, Plaški i Ključ”. Ovo je dosta značajna informacija jer ona govori da je Plaški već tada imao “kaštel”, a jedina gradnja tipa kaštela na tom području je upravo ona na brdu južno od mjesta Plaški.
U nekim izvorima nalazimo na pretpostavke povjesničara da je Bernardin Frankopan sagradio utvrdu Plaški početkom 15. stoljeća.
U crkvenom kontekstu spominju se župe sv. Stjepana i sv. Mikule, a nejasno je koji je bio titular crkve u podgrađu utvrde. Naime, ostaci te crkve vidljivi su još i danas, što su dokumentirali istraživački mađarskog portala varak.hu, čije skice vjerojatnog izgleda utvrde i tlocrt također donosim u privitku. Spominju se i pavlini iz samostana sv. Nikole na Gvozdu kao posjednici dvorova, mlinova i ribnjaka u plaščanskoj udolini.
