razvojni_logo_cb_s

Razgovor o mentalnom zdravlju sa magistrom psihologije

Naš današnji sugovornik je Dragana Medarević, koja je po zvanju magistar psihologije, a radi u Srednjoj školi Drvar. Pričat ćemo o tome kako je biti psiholog i zašto istog trebamo posjetiti, temama važnim za mlade, te o poboljšanju našeg mentalnog zdravlja. 

Živite i radite u maloj sredini. Je li teško i stresno biti psiholog u istoj?

Raditi u maloj sredini kao psiholog prvenstveno je izazov zbog predrasuda o struci i onome čime se psiholog bavi. Iz tih razloga je malo stresnije, jer ljudima trebamo pojasniti da neko nije „lud“ ili da striktno mora imati neki veći poremećaj da bi razgovarao sa psihologom. Generalno raditi u maloj sredini posebno sa učenicima je veoma izazovno, zanimljivo i svrsishodno.

Da li je i dalje tabu tema odlazak kod psihologa?

Na sreću sve je manje tabu tema odlazak kod psihologa jer je svima dostupan internet pa se ljudi mogu informisati o tome, posebno mlađi koji vide sve i iz kojih razloga ljudi posjećuju psihologa. Nekima je čak zanimljivo i da razgovaraju sa stručnom osobom, a nekima je i potrebno da ih neko sasluša i empatiše sa njima.

Sa kakvim se problemima suočava današnja omladina?

U današnje vrijeme omladina se suočava sa raznim problemima. Socijalizacija između njih je sve oskudnija, porast nasilja na društvenim mrežama je sve učestaliji, porast anksioznih i depresivnih učenika je evidentniji iz dana u dan. Mladima nedostaje fizička aktivnost, sportske aktivnosti, druženje bez pametnih telefona, zdrav takmičarski duh, tolerisanje različitosti, međusobno poštovanje i uvažavanje.

Živimo u digitalnom dobu, društvene mreže su doživjele ekspanziju veću nego ikad. Da li smatrate da su one jedan od glavnih krivaca lošeg psihičkog stanja, manjka empatije, samopouzdanja i procesa socijalizacije među mladima?

Definitivno smatram da većini mladih društvene mreže donose više štete nego koristi. Razlog je izbor sadržaja koje mladi posjećuju i prate, dužina vremena koje provode na mrežama, neadekvatna roditeljska kontrola sadržaja, brzina informacija, kao i rani uzrast djece koja veći dio vremena na telefonima ili tabletima, umjesto u igri – samostalno ili sa drugom djecom. Česta je pojava problema „ekranizma“ kod djece školskog uzrasta kao i razne druge poteškoće prouzrokovane između ostalog i nekontrolisanim boravkom djece na društvenim mrežama. Prekomjerna i nekontrolisana upotreba društevenih mreža kod mladih dovodi do raznih psiholoških, fizioloških problema, nedostatka empatije, samopouzdanja i oskudnog procesa socijalizacije, rasta i razvoja mladih osoba. Sve navedeno je veliki izazov današnjice za sve nas, jer je život i odraslim osobama nezamisliv bez pametnih telefona i društvenih mreža, a znamo da djeca i mladi uče po modelu od odraslih.

Koji su znakovi da nam je potrebna psihološka pomoć?

Znakovi da je nekom potrebna stručna pomoć su različiti, a nekad i nejasni ljudima. Psihološka pomoć se može pružiti i ljudima kod donošenja odluka, postavljanja ciljeva, problema u partnerskim odnosima, problema sa vaspitavanjem djece, problemima sa izborom partnera, pri izboru profesije, u situacijama sagorjevanja na poslu, sa problemima učenja i planiranja obaveza i sl. Naravno stručnu pomoć osoba treba da potraži kad ima problem sa nekim od anksioznih poremećaja, sa poremećajima raspoloženja, sa raznim zavisnostima, poremećajima u ishrani, kao i sa somatizacijom koja nema fiziološku osnovu i uzrok.

Kako poboljšati svoje mentalno zdravlje?

Svoje mentalno zdravlje ćemo poboljšati adekvatnom brigom i sviješću o važnosti i značaju mentalnog zdravlja za naše cjelokupno funkcionisanje. Koliko god nam je važno fizičko toliko je značajno i mentalno zdravlje, jer su  konstantno u neraskidivoj vezi. Važno je da o našim problemima pričamo sa nekim, da ne potiskujemo emocije, da bez stida pričamo o onome šta nas muči, da ne brinemo i ne vrtimo u krug ono na šta ne možemo uticati, da se više družimo sa pozitivnim ljudima, da se krećemo i budemo fizički aktivni, da vodimo računa o ishrani, o redovnom snu i odmoru, da se zauzimamo za sebe i da komuniciramo na asertivan način. Jedna poruka za kraj: “Bezuslovno prihvatite sve ono što je izvan vaše lične kontrole i posvetite se onim akcijama i događajima koji unapređuju vaš život“.