Uskoro se približava 12-ta obljetnica od smrti ovog velikana koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri došao u sam vrh glumačkih legendi. Široj javnosti je gotovo nepoznata činjenica da je njegov otac sa Banije kako je i on sam to često isticao naglašavao dok mu je majka Češko-Ukrajinskog porijekla.
Kralj, rođen u Zagrebu 4. travnja 1941. godine, diplomirao je na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, bio je stalni član Ateljea 212 od 1968. do 1979. godine, nakon čega je prešao u slobodne umjetnike. Igrao je na scenama mnogih kazališta, a najviše u Ateljeu 212 i beogradskom Narodnom pozorištu.
Monodrama Mome Dimića ”Živeo život Tola Manojlović”, koju je premijerno izveo 1967. godine, još uvijek je na repertoaru Ateljea 212 i odigrana je više od 400 puta. Odigrao je zapažene uloge u djelima srbijanske i svjetske dramske baštine, a ostat će upamćen i po brojnim filmovima među kojima su i Poseban tretman, O pokojniku sve najlepše, Una, Dogodilo se na današnji dan, Početni udarac, Underground, Tri letnja dana i drugi.
Također je glumio u brojnim televizijskim serijama, među kojima su Maksim našeg doba, Bolji život, Zaboravljeni, Srećni ljudi i druge.
Tijekom svoje bogate glumačke karijere osvojio je mnoge nagrade, među kojima je nekoliko Sterijinih nagrada (prvu je dobio kao najbolji mladi glumac 1965.), nagrada za najbolje glumačko ostvarenje u komediji, nekoliko ”Zlatnih lovorovih vijenaca” festivala u Sarajevu, nagrade ”Raša Plaović” beogradskog Narodnog pozorišta, a dobitnik je i priznanja za životno djelo ”Dobričin prsten” i ”Pavle Vujisić”.
