Prostor Ravnih kotara i Bukovice iznimno je bogat svjedočanstvima o intenzivnom životu tijekom srednjeg vijeka. Razdoblje hrvatske povijesti od XV. do XVIII. stoljeća obilježeno je iscpljujućim borbama s Osmanlijama. Političke prilike, sukobi i ratovi, u skladu s tim i obrana posjeda, uvjetovali su izgradnju niza kula i utvrda. Nekima se sasvim izgubio trag, a neke su sačuvane do danas. Sve te povijesne kule i utvrde, skriveno su kameno blago. Pružaju se razasute, počevši od morske obale s južne strane, u pravcu sjevera prema Karinskom moru i podvelebitskom kraju.
Jedna od njih je utvrda Kličevica. Smjestila se na povišenoj zaravni, iznad istoimene rječice, uz koju se pružaju ostatci mlinica, a koja u smjeru zapada stvara prirodni kanjon. Zanimljivo je da se u povijesnim izvorima utvrda spominje kao Kličevac. O intenzivnom i bogatom životu na ovim prostorima svjedoče brojni arheološki ostatci i nalazišta, otkriveni u okolici same utvrde Kličevica.
Utvrdu na platou iznad današnjeg potoka Kličevice, kao idealnom obrambenom položaju, sagradili su sredinom XV. stoljeća plemići Kurjakovići. Prema arhivskoj građi od 9. ožujka 1453. godine Grgur Kurjaković, sin kneza Tomislava Kurjakovića Krbavskog, započinje gradnju utvrde Kličevica.
Naime nakon što je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski 1409. godine za 100 000 dukata Mlečanima prodao Dalmaciju, dio benkovačkog područja, pa i posjeda Kurjakovića, našli su se na granici mletačke Dalmacije i Hrvatske, koja je tada bila u personalnoj uniji s Ugarskom. Da bi zaštitili svoje granice, hrvatski plemići Kurjakovići započinju gradnju utvrde Kličevica, koja će dugo biti predmetom prijepora između Mlečana i Hrvatsko – ugarskog kraljevstva. Kako se gradnja navedene utvrde odvija u blizini mletačke utvrde Vrana, Mlečani zbog ugroženosti vranske utvrde šalju poslanika Nikolu Basadonu kod Tominog brata Ivana ne bi li ih odvratili od gradnje, zapravo traže rušenje utvrde. Sukob se u narednim godinama još više intenzivirao, ali je radi očuvanja dobrosusjedskih odnosa dogovoreno da se utvrda zadrži u postojećem stanju, bez daljnjih nadogradnji. Osim zbog utvrda, sukob između Kurjakovića i Mlečana odvijao se i zbog nepouzdanih Morlaka, koji su često bježali na mletačko područje, izbjegavajući tako obveze prema velikašima.
Gradnja i proširenje utvrde Kličevica nastavljena je 1457. godine pod krinkom predstojeće opasnosti od osmanlijskih nadiranja, na što se Mlečani ponovno žale, ali bez rezultata. Venecija očekivano utvrdu ponovno doživljava kao izravnu prijetnju, pa čak 1463. godine putem svog poslanika na ugarskom dvoru urgira izravno na dvoru kralja Matije Korvina da se gradnja zaustavi. Kralj Matija Korvin obustavlja daljnju gradnju utvrde, pogodujući tako Mlečanima. Međutim Kurjakovići se oglušuju i na ovu naredbu i nastavljaju gradnju utvrde i tijekom ’70.-ih i ’80.-ih godina XV. stoljeća. U spisu iz 1486. godine Mlečani se ponovno žale da je utvrda Kličevica posljednjih godina izrasla u pravu fortificiranu tvrđu i od bana ponovno zahtijevaju rušenje utvrde. Kako se bližio kraj stoljeća, moć knezova Kurjakovića Krbavskih postupno slabi, a nakon krbavske katastrofe oni prestaju biti važnim čimbenikom na području Krbave Like i sjeverne Dalmacije.
Nakon 1493. godine i poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju, postaje jasno da se osmanlijska agresija ne smije više olako shvaćati i da se svim sredstvima, pa i izgradnjom utvrde, mora pokušati zaustaviti ova soldateska koja je u ono vrijeme gutala sve pred sobom. Radovi se pak nastavljaju, ali sad sa stvarno dobrim razlogom. Osmanlijska agresija nastavila se prodorom, kada 1522. godine u njihove ruke pada Knin, zatim Obrovac, te Nadin i Vrana.
Top pada uzaboravnakon što su Osmanlije osvojile utvrdu Kličevicu. Izgubio se u ruševinama zapaljene tvrđave da bi prvi puta ugledao svjetlo dana 1968. /1969. godine. Da Vincijev top otkriven je tada od strane školaraca koji su se igrali u staroj utvrdi Kličevica, a tek je nedavno i znanstveno potvrđeno koliko je brončani top zapravo star i kako ga je sasvim pouzdano izumio slavni renesansni genij Leonardo da Vinci
Da Vincijev top imao je tri cijevi i zbog toga je u ono vrijeme bio revolucionaran
No međutim ni okruženje, ni oružje, a ni hrabri branitelji ipak nisu uspjeli spasiti Kličevicu koja je približno oko 1527. godine, istovremeno kada je i Kaštel Benković, pala u ruke Osmanlijama.
Prema popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine utvrda Kličevica za vrijeme turske vlasti pod sobom ima mezru Bradaš i sela Kolarino, Mirani i Jagodina, a u ranijem defteru, ezru Zapužan, koja je bila upisana u posjed mustahafiza utvrde Kličevica. Osmanlije se nakratko njome koriste, a onda je napuštaju. Nedugo nakon toga ukinuta je, a njeni stanovnici premješteni u druge tvrđave.
Utvrda ima trapezasti tlocrt, a na sjeveroistočnom uglu nalazi se kula ovalnog tlocrta. Površina utvrde iznosi 370,45 m². Vanjski zidovi utvrde sačuvani su u visini od 8 (zapadni) do 11 metara (istočni), a kula je očuvana u visini od čak 19,5 metara. Glavni ulaz u tvrđavu nalazio se na zapadnom, a bočni na južnom zidu.
