Obitelj Radanović živjela je u Petrinji, a psa Denu su dobili 1991.godine od susjeda na poklon. Nakon četiri godine nastupila je Oluja, a kolona izbjeglica iz Hrvatske pohrlila je ka Srbiji. Dena je ostala u dvorištu kuće u Petrinji sama,jer je nisu mogli povesti.Obitelj Radanović je mislila da je više neće vidjeti. Izbjegli su u Rumu, u izbjeglicki centar. Milan se zaposlio kao vozač autobusa i nekako su preživljavali. Medjutim, pas kao vjerni čovjekov prijatelj prošao je 500 km od Petrinje do Rume i pronašao svoje vlasnike. Prošla je kroz Dvor, Novi,Prijedor,Banjaluku,Prnjavor,Derventu, Modriču, Brčko, Bijeljinu, Bogatić,Sremska Mitrovicu. 22.prosinca 1996.godine Dušankin i Milanov sin Goran utrčao je i rekao: Mama,došla nam je Dena! Dena je jako smršala, a šape krvave i bez noktiju, te je u prvi mah nisu prepoznali. U Rumi se oštenila. Štenad su poklonjena Rumljanima, a vlasnici kad su krenuli za Kanadu poveli su je sa sobom. Djeca su izričito rekla da bez nje neće da idu, a službenica u ambasadi je rekla da zna svu priču i keruši Deni i da će učiniti sve da putuje. Kasnije je Dena uginula, a Radanovići i dalje čuvaju njen pepeo u kući.
