Anica Milenković, nekad popularna u Srbiji i čitavom regionu, počela je pjevati krajem osamdesetih i preko noći postala velika zvijezda. Hit pjesma „Na lančiću ime tvoje“, otvorila joj je sva vrata i tadašnjoj djevojčici preko noći otvorila su se vrata medijskih reflektora. Otišla je u Ameriku na jednu od turneja i tamo ostala do danas, a otvorila je dušu i ispričala koji su joj alternativni poslovi bili nakon što je počela pandemija Covida.
– Prije korone sam imala puno posla. Onda je došao taj kaos i, naravno, manje posla. Ja sam netko tko nikad ne kuka nad sudbinom. Nikad nisam imala muškarce s novcem, uvijek sam ulagala u sebe. Imam dvoje djece, kćerku Barbaru i sina Filipa, koji me sad najviše trebaju. 2019. je bila odlična za pjevanje. Onda je došla korona i posla više nije bilo – rekla je pjevačica i dodala:
– Na Floridi sam, ovdje puno ljudi ima kuće i stanove koje iznajmljuju gostima iz cijelog svijeta. Ja sam održavala te kuće. Plaćena sam da uređujem i čistim tuđe stanove i kuće. Hvala Bogu, super sam u tome i već tri godine radim za istog čovjeka. Kako su prestala putovanja i svirke, morala sam više zaraditi za djecu pa sam počela raditi sa starcima.
Kaže da se nije lako brinuti o starcima, ali da se ne srami nikakvog posla jer joj treba novac za djecu.
– Nedavno sam čuvala jednu baku koja je, nažalost, preminula, bila je vezana za krevet. Sada pazim na njenog muža. Ta briga za stare ljude je nešto što me ispunjava. Ne sramim se, sposoban sam. Znam da ću, ako sutra ne budem mogla zaraditi pjevajući, naći posao. Nije me sram nekome reći kako babi brišem guzicu, i kako je kad se počne gušiti, kad je moraš okrenuti na bok da se ne uguši. Te ljude treba promijeniti, te ljude treba okupati, većina njih nije sposobna, stari su, bolesni. Uvijek sam se morala okrenuti poslu koji bi mojoj djeci donosio kruh u kuću. Ponosna sam na sebe što mogu raditi bilo kakav posao. Odrastala sam na selu, čuvala sam koze i ovce. Muzla sam krave. Radila sam sve što se radi na selu – rekla je pjevačica i dodala:
– Ne sramim se ovoga što sada radim, a nema ni potrebe. Mogu preživjeti, moja djeca imaju sve što im treba. Nikad mi nitko ništa nije dao, sve sam sama platila. Svi misle da su pjevačice sve u sjaju, da je sve brendirano. Mnogi ljudi nas tako gledaju. Ima pjevača koji tako žive. Ne impresioniraju me novac, vile, skupi nakit, markirana garderoba. Nosila sam skupu odjeću, skupo sam se šminkala, to me više ne ispunjava. Rad sa starijim osobama vrlo je emotivan posao. Naučila sam koliko im je malo potrebno da budu sretni. Stisak ruke, da ih pogladiš po kosi. Našala sam sreću. Nemam ni blizu onoga što sam imala, ali sada sam sretnija – rekla je Anica u svojoj ispovijesti.